Re: Upravljanje ljudskim potencijalima i službeničko pravo
ovak trebam pomoc...imam par pitanja,znam da se vise manje stalno vrte na ispitima,al uvijek nekej fulam na tome..
znaci ovak:
1.koja su karakteristicna obiljezja javnog sluzbenika?
2.kako funkcionalne odnosno organizacijske definicije odreduju pojam drzavnog sluzbenika i objasniti te definicije na primjeru ZODS?
3.kako se izracunava placa drzavnih sluzbeika i namjestenika u hrv. zakonodavstvu i tko utvrduje osnovicu place?
4.glavni zastupnici ucece organizacije
pa ako neko zna odgovore i ako mu nije tesko odgovoriti,bio bi zahvalan..
1. Uobičajeno je da se iz kategorije javnih službenika isključuju imenovani politički funkcionari, kojima funkcija u upravi nije profesija.
Ističe se razlika između osoba koje profesionalno obavljaju poslove s javnim ovlastima i specifičnim pravima, obvezama i odgovonostima (javni službenici, posebni režim javnog prava), od drugog osoblja koje radi na pomoćnim ili tehničkim poslovima (namještenici, pomoćnici, zaposlenici) – potpadaju pod opće radno pravo kao i zaposlenici u privatnom sektoru.
Prema načelu jednake dostupnosti zapošljavanja u javnoj upravi, svi se građani mogu javiti na otvoreni natječaj, u kojem su navedeni uvjeti za prijam u službu koji osiguravaju nužnu selekciju sukladno merit-načelima.
Nakon izbora, prema kriteriju sposobnosti (merit) ili podobnosti (patronaža) osoba se postavlja ili imenuje na određeno radno mjesto ili položaj.
Akt postavljanja od državnog tijela (kao i druge odluke o službeničkim odnosima koje se tiču napredovanaj, premještaja, otpusta iz službe i sl.) u pravilu je formalan akt.
Taj akt stavlja službenika u specifičan položaj prema njegovu poslodavcu (državi odnosno javnoupravnoj organizaciji) kao i prema građanima.
Tim aktom službenik dobiva pravo djelovanja u skladu s danom javnom ovlasti, ali i obvezu postupanja prema njoj.
Kršenjem svojih radnih obaveza odgovarat će prema odredbama javnog prava za povrede službene dužnosti, zbog čega može dobiti i trajni otkaz iz službe.
Imenovanje nije formalan sporazum između dvije jednake strane nego odluka države tj. ovlaštene institucije, sukladno pravilima javnog prava.
2. DEFINICIJE JAVNIH SLUŽBENIKA?
Organizacijske (organske) definicije:
Pod javnim službenicima podrazumijevaju sve ljude koji rade u određenim, taksativno nabrojenim organizacijama (i potpadaju pod režim javnog prava), te odgovaraju formalnim definicijama javne službe.
Nedostatak: ne uzimaju u obzir da u upravnim organizacijama rade i ljudi s drugačijim ulogama od onih koje imaju javni službenici.
Funkcionalne definicije:
Određuju pojam službenika prema sadržaju funkcije koju obavljaju i prema metodama i drugim osobnim svojstvima (položaju, statusu, pravima i dužnostima) koji proizlaze iz obavljanja službeničke funkcije.
Komplementarne su materijalnim definicijama.
Nedostatak: previše je neodređeno jer postoji mnoštvo funkcija koje uzrokuju i raznolikost u položaju i statusu njihovih izvršitelja.
ORGANIZACIJSKI I FUNKCIONALNI ASPEKT DEFINICIJE U RH:
U RH se koristi mješovita definicija s elementima organizacijskog i funkcionalnog pristupa.
1. Organizacijski aspekt – vidi se u određivanju državnih tijela u kojima rade službenici.
Osobe koje su zaposlene izvan tih tijela ne smatraju se državnim službenicima, čak i ako obavljaju poslove državne uprave.
2. Funkcionalni aspekt – vidi se u izrazu „obavljaju poslove iz djelokruga tih tijela utvrđenih Ustavom, zakonom..“ kojim se podrazumijeva da mora obavljati poslove državne službe.
Nedostatak: funkcionalni kriterij nije dosljedno proveden kod druge skupine zaposlenika, koja je prema prethodnom zakonu pripadala kategoriji namještenika.
Nerijetko u toj skupini nalazimo osobe koje ne rade poslove državne uprave, već razne vrste poslova potrebnih da bi se poslovi državne slubže kvalitetno i pravodobno obavljali.
Prethodni zakon je u tom smislu bolje određivao pojam državnog službenika u funkcionalnom pogledu.
3. mislim da to pitanje spada u staru literaturu jer su oni imali i zakon o plaćama, a mi to nemamo, ako sam u krivu, neka me netko ispravi, a osnovica se dogovara između vlade i sindikata i uređuje kolektivnim ugovorom.
4. garvin i senge
