Sličnosti službeničkog odnosa i odnosa u gospodarstvu se očituju u tome da je taj odnos dobrovoljan, da se obavlja profesionalo i osobno i da je naplatan. Sva prava i obveze državnih službenika su uređene zakonima i općenormativnim podzakonskim aktima, te nema slobode odlučivanja drugačije od onog što je propisano. U privatnom sektoru, odnosno u radnom odnosu u gospodarstvu može se regulacija odnosa prilagoditi uvjetima određenog gospodarskog subjekta. To se može posebice naglasiti u području uređivanja visine plaće. A isto tako s druge strane, javnost smatra da su državni službenici u povoljnijem položaju o radnika, što je možda i istinito. Glavni razlog tomu je što država kao poslodvac ipak poštuje zakone i radnička prava, odnosno prava službenika za što se u realnom sektoru i ne može baš pozitivno ocjeniti.
Izvori službeničkog prava su: Ustav, pravna stečevnina EU, međunarodni ugovori, zakoni, podzakonski općenoramtivni akti državnih tijela, opći akti tijela jedinice lokalne i pordučne (regionalne) samouprave (u daljnjem teksu jlp(r)s), opći akti pravnih osoba, praksa državnih tijela, običaji i znanstvena dostignuća. Ustav je naviši pravni akt neke države koji je ujedno i politički akt. U njemu je sadržano niz apstraktnih pravila kojima se uređuje određeno područje službeničkog prava u smislu da svaki građanin pod isptim uvijetima može obavljati poslove u javnim službama kasnije razrađeno zakonima. Svaki zakon uRepublici Hrvatskoj mora biti u skladu s Ustavom, a podzakonskiakti moraju biti uskladu s Ustavom i zakonima. Za službenike je najvažniji Zakon održavnim službenicima kao lex specialis. Međunarodni ugovori i pravna stečevina Eu su dio pravnog poretka i čini pozitivno pravo, te se primjenjuju dirketno.Postoje preporuke i direktive, te dokumenti Sigme koji preporučaju 17 preporuka za uređenje službeničkog prava od prijma u službu, natječaja, stručnog usavrašvanja, uvjeta i slično. Na hijerarhijskoj ljestvici onisu između Ustava i zakona. Opći akti jlp(r)s i opći akti pravnih osoba su poslovnici i statuti. U njima se propisuju organizacija te radna mjesta i uvjeti za radna mjesta, broj potrebnih službenika. Što se tiče običajnog prava kao izvora službeničkog prava u moderno vrijeme i nema neku posbenu značajnost. Jedino bi se moglo reči da u anglosaksonskom pravu se koristi rule of precedent gdje se za iste ili slične slučajeve koriste pravila donsena u nekom postupku ili slučaju. Običajnim pravom bi se moglo popunjaviti i pravne praznine. Praksa državnih tijela kao izvor službeničkog prava može se gledati sa pozicije kada su u pitanju rješavanja pojedina pitanja odnosno sudska praksa.