Tako nekako se logički nameće zaključak dok se čita između redova, međutim u knjizi je i dalje "flajšmašina definicija", pa kaže na strani 387.:
"
Sa stajališta upravnog akta pravomoćnost kao procesno pravno načelo označava situaciju u kojoj se postupak smatra završenim kada je predmet konačno riješen, tako da se zabranjuje u istoj stvari vođenje novog postupka i to bez obzira na to kako je sama stvar riješena (potebno je li bilo pogreškoe u rješavanju ili ne)"
Pa, dalje na strani 391., autor sugerira "
da je za razliku od pravomoćnosti, konačnost znači da je postupak donošenja upravnog akta završen." Istu stvar je rekao maloprije za PRAVOMOĆNOST. Postupak je u svakom slučaju ZAVRŠEN ako se zabranjuje u istoj stvari vođenje novog postupka.
Jer, što je više moguće s tim aktom osim ostvarivanja dispozicije akta??? Pravni lijek nije moguć, poništavanje, odbacivanje, ništa...
i konačno, dolazi do točke u kojoj bi konačno trebao objasniti famoznu razliku:
"
Nužno je, dakle, razgraničiti pravomoćnost od izvršnosti."
I taman dok se čovjek poveseli, zasere ga, ali skoz:
"
Izvršnost akta znači da je akt dospio u onu fazu postupka koja omogućava oživotvorenje njegova dispozitiva. Izvršnost znači mogućnost ostvarenja izreke sadržane u dispozitivu akta. Vremenski, izvršnost nasutpa prije pravomoćnosti (s obzirom na to da tužba u upravnom sporu, u pravilu, nema suspenzivno djelovanje, tj. ne odlaže izvršenje akta koji se tužbom osporava) Moguće je također da se izvršnost i pravomoćnost vremenski poduraraju u nastanku (npr. ako se povodom tužbe ishodi odgoda izvršenja upravnog akta koji je predmet tužbe). Ostim toga, moguća je situacija u kojoj se izvršnost javlja nakon pravomoćnosti (npr. kad je posrijedi akt sa suspentivnim uvjetom, pa se ne može izvršiti do nasupa uvjeta iako je postao pravomoćan)."
Naposlijektu mogu samo zaključiti kako se
pravomoćnost odnosi na upravno-procesni postupak. Dakle, na sam okvir donošenje akta, a
izvršnost na konkretni čin realizacije akta.
Npr. pravomoćno je donjet upravni akt o naplati poreznog duga. Više se ne može o naplati istog poreznog duga voditi novi spor, npr. koristiti pravni lijek, i sl.
Sama mogućnost naplate poreza na temelju pravomoćnosti akta bi zapravo predstavljala svojstvo izvršnosti akta? Je li to, to?
Ako jest, onda sam uz vašu pomoć riješio ovu nejasnoću.
Mogao se u knjigu staviti i konkretan primjer, a ne da mi u ovaj sitan sat u četiri ujutro pucaju kapilare na glavi od naprezanja mozga.
