poz svima.imam par pitanja.prvo,dal je sutra nauka u isto vrijeme,na istom mjestu ko prošli put(D 1,13.ooh)???i dal mi neko može odg na ova pitanja: *institucionalne inovacije nastale u demo. dekoncentraciji
*građani nakon demo. revolucija
*formalna i neformalna org. struktura
*javnost uprave(?)
*načela odgovornosti u odnosu građana i uprave
*uloga građana prema javnoj upravi
*razlozi širenja javnog sektora u fazi industrijske konc.
*osnovni djelovi organizacije i iz kojih se stajališta izvode
*mjenjanje sadržava funkcije nadzora
*kako i kada završava integracija ona 2 pravca proučavanja uprave
ok,znam da je gro pitanja,al bila bi zahvalna da mi neko bar odg na par njih.:wink5:
GRAĐANI NAKON DEMO. REOVLUCIJA - 2. GRAĐANI – tijekom građansko demokratskih revolucija dolazi do osnaženja uloge stanovnika, vlast ne dolazi više od Boga, niti pripada više jednom čovjeku, već izvire od stanovnika, a dobiva se temeljem rezultata glasovanja svih stanovnika s političkim pravima..
Čovjek s pravom glasa i pravom biti biran na političke dužnosti jest građanin – suodređuje tko će vršiti vlast, a uprava postaje instrumentom u rukama te vlasti.
Naime, uloga podanika nije nestala, ali sad ono što se prije nametalo silom postaje regulirano pravom čiji sadržaj određuje zakonodavno tijelo. Postoje pravom regulirane građanske dužnosti (služiti vojsku) a državna sila je ograničena zakonima.
FORMALNA I NEFORMALNA ORG. STRUKTURA - Formalna struktura je unaprijed formalno predviđena, razmjerno trajna slika više ili manje hijerarhičnih odnosa među funkcijama nastalim diobom radnih procesa te među ljudima koji te funkcije u organizaciji obavljaju.
- Neformalna struktura obuhvaća sve razmjerno trajne odnose nastale među članovima organizacije koji imaju utjecaja na formalne ciljeve, formalnu strukturu ili djelovanje organizacije.
NAČELA ODGOVORNOSTI U ODNOSU GRAĐANA I UPRAVE - Načelo odgovornosti uprave – razvija se u tri glavna smjera:
1. politička odgovornost – Ona je izvan sfere prava, posljedica je samostalne egzistencije teritorijalne uprave kao političkog instrumenta a očituje se kroz institucije političke vezanosti upravnog sustava za politička tijela i volju građa, ali zbog primjene načela zakonitosti na u odnosu prema upravi i ta sfera postaje predmetom pravne regulacije
2. kazneno-disciplinska odgovornost - kako je problem odgovornosti uprave posljedica njezinog stvarnog samostalnog postojanja tako je uvjet njezine pravne odgovornosti pravno priznanje određenog stanja njezine samostalnosti prema političkim tijelima.
3. materijalna odgovornost – s vremenom postaje sve stroža i obuhvatnija, od osobne odgovornosti službenika, preko solidarne odgovornosti uprave s pravom regresa prema službeniku koji je štetu skrivio svojim nezakonitim postupkom. U novije vrijeme, porastom uprave probija i ideja odgovornosti uprave za rizik koji proistječe iz njezine djelatnosti i bez krivnje službenika, odnosno uz zakoniti postupak.
ULOGA GRAĐANA PREMA JAVNOJ UPRAVI - 1. PODANICI – početna uprava koja nastaje s razvojem apsolutističkih monarhija , bila je svedena na klasične upravne resore – vojska, policija, diplomacija, pravosuđe i financije.
U tim resorima uprava nastupa kao instrument vlasti, autoritativnim odlučivanjem pa i silom zanemarujući interese široke mase obespravljenih stanovnika.
2. GRAĐANI – tijekom građansko demokratskih revolucija dolazi do osnaženja uloge stanovnika, vlast ne dolazi više od Boga, niti pripada više jednom čovjeku, već izvire od stanovnika, a dobiva se temeljem rezultata glasovanja svih stanovnika s političkim pravima..
Čovjek s pravom glasa i pravom biti biran na političke dužnosti jest građanin – suodređuje tko će vršiti vlast, a uprava postaje instrumentom u rukama te vlasti.
Naime, uloga podanika nije nestala, ali sad ono što se prije nametalo silom postaje regulirano pravom čiji sadržaj određuje zakonodavno tijelo. Postoje pravom regulirane građanske dužnosti (služiti vojsku) a državna sila je ograničena zakonima.
3. KORISNICI – potkraj 19. stoljeća dolazi do novog koraka u razvoju uprave te time i odnosa između građana i uprave.
Država preuzima obavljanje širokog spektra djelatnosti usmjerenih na dobrobit stanovništva (prosvjeta, socijalna skrb, zdravstvo, promet, komunalne službe, katastarske, statističke, informacijske službe).
Time se klasična državna uprava proširila čitavim nizom novih upravnih resora. U odnosu na javne službe građani se pojavljuju kao korisnici, te su u cijelosti ili djelomično oslobođeni plaćanja . započinje izgradnja institucija socijalne države.
4. SURADNICI ODNOSNO PARTNERI – stjecanjem uloge građana , legitimitet stječe i participacija građana u javnim poslovima. Razvile su se institucije koje osiguravaju participaciju građana.
Oblici = sudjelovanje u utjecaju na odlučujuća tijela, stvarajući javno mnijenje, nadziranje vlasti, pružanje stručne pomoći u oblikovanju javnih politika i rješavanju javnih problema, sudjelovanje u tijelima javnih ustanova, odborima, predstavničkim tijelima na svim razinama teritorijalnog sustava.
Sudjelujući u javnim poslovima građani postaju suradnici odnosno partneri vlasti i uprave, suodgovorni su za ishode javnih politika u praksi.
5. POTROŠAČI, KONZUMENTI - Oko 1970. godine počinje se postavljati pitanje koliko košta uzdržavanje državnog institucionalnog mehanizma. Tada se počinje govoriti o preskupoj i neefikasnoj državi te potrebi smanjivanja državne uprave i javnih troškova
U takvim se okolnostima razvija doktrina novog javnog menadžmenta čije su mjere bile usmjerene na realizaciju ekonomskih vrijednosti, efikasnosti i ekonomičnosti.. Sve ostale vrijednosti javne uprave (demokratske, političke, pravne, socijalne) stavljene su u drugi plan.
RAZLOZI ŠIRENJA JAVNOG SEKTORA - Djelatnosti za kojima se ukazala potreba u industrijskom i urbanom društvu preuzela je država iz nekoliko razloga koje možemo podijeliti u 3 skupine:
• ekonomski,
• psihološki i
• moralni
– Neke od općepotrebnih aktivnosti iziskuju krupne početne intervencije koje u pojedinim zemljama pojedinačni poduzetnici nisu kadri koncentrirati, a to su željeznice, komunikacijske mreže, energetika...
– Iako su djelatnosti što ih javne službe obavljaju društveno korisne, pokazalao se da su neposredni korisnici nepouzdani kad je riječ o samostalnom ostvarivanju takvog njihovog interesa
– Niz djelatosti imao bi po svom karakteru monopolni položaj na tržištu te se držalo nemoralnim da se pojedini poduzetnici nađu u položaju da koriste takav monopolni položaj na štetu korisnika službi
– Neke su djelatnosti takve prirode da se od njih pod normalnim okolnostima ne može očekivati profit (npr. muzej).
OSNOVNI DIJELOVI ORGANIZACIJE - 1. S TELEOLOŠKOG ASPEKTA PROMATRANJA - kao sredstvo za ostvarenje određenog cilja najmanji je dio POSAO
POSAO je ukupnost radnih operacija koje služe obavljanju najmanjeg pojedinog još cjelovitog zadatka na koji je svrsishodno podijeliti, pod konkretnim okolnostima, ukupni zadatak organizacije
2. S MATERIJALNOG ASPEKTA PROMATRANJA (skup ljudi i materijalnih sredstava) - kao sredstvo za ostvarenje određenog cilja najmanji je dio RADNO MJESTO
RADNO MJESTO – ukupnost radnih poslova koje treba obaviti jedan čovjek opremljen posebnim sredstvima
3. U STRUKTURNOM SMISLU (kao sustav diobe i povezivanja) – kao sredstvo za ostvarenje određenog cilja najmanji dio je RADNA JEDINICA
RADNA JEDINICA je najmanja formalna skupina u hijerarhiji organizacijskih jedinica unutar organizacije. (trajni plan rasporeda poslova i sustav međusobnih veza među ljudima koji obavljaju taj posao).
JAVNOST UPRAVE - Javnost uprave je svjesno nastojanje da se što većem broju građana pruži maksimalan uvid u organizaciju i rad upravnih organizacija i da se tim upravnim organizacijama osigura što veća obaviještenost o potrebama, mišljenima i stavovima građana u odnosu prema radu uprave.
Javnost uprave je dvosmjeran proces .Građani trebaju biti obaviješteni o radu uprave, a uprava o stavu građana.
Javnost uprave ima političku važnost zato što tajnost uprave ima loše asocijacije, loše povijesne uspomene.
Modaliteti ostvarivanja institucije javnosti uprave dijele se na tri skupine:
1. javnost funkcioniranja
2. sustavni kontakt uprave i građana
3. sredstva javne komunikacije
DVA SMJERA PROUČAVANJA UPRAVE - Razvija se u Europi sredinom 18. stoljeća u dva smjera.
1. opisni – opisuje upravne organizacije i upravnu djelatnost, s namjerom da takvo sistematizirano iskustvo posluži onima koji trebaju sami sudjelovati u radu uprave. Vremenski se poklapa s prosvijećenim apsolutizmom (služi školovanju i pripremanju monarhova upravnog aparata koji je glavni uvjet za uspostavu njegove apsolutne vlasti)
2. Filozofsko – spekulativni – ima praktično politički zadatak – legitimirati vladarevu vlast. Proučavanje uprave polazi od uprave kao cjeline, od mjesta (položaja) koji ona ima u sustavu vlasti i općenito u društvu, a rješenja tih političkih problema upravljanja traže na filozofsko-spekulativnom planu..
Integraciju oba smjera (opisnog i filozofsko-spekulativnog) nauke o upravi u jedan veliki sustav povezano je s djelom: Lorenza Von Steina – gdje on sistematizira i daje zajednički smisao povijesnom razvoju upravljanja, obuhvaćajući upravne organizacije i upravnu djelatnost prema pojedinim područjima.
DIFERENCIJACIJA NAUKE O UPRAVI
Nakon prvotne integracije i njezinih značajnih rezultata dolazi do diferencijacije na upravno pravni i upravno tehnički smjer.
Upravno pravni smjer razvija se na europskom kontinentu zbog političkih shvaćanja o diobi vlasti i zbog razvoja načela legaliteta uprave -- prevladava zanimanje za vezanje i regulaciju uprave pravnim propisima, a time i nauke upravnog prava.
Upravno tehnički smjer – prije svega se zanima za pitanja kako izgraditi upravne organizacije i kako usmjeriti njihovo djelovanje da bi se postigao najveći učinak po uloženoj jedinici sredstava. Taj se smjer razvio na američkom kontinentu gdje je zbog brze industrijalizacije, naglog razvoja privrede i veličine problema ekonomskog rasta težište interesa bilo na ekonomičnosti u radu upravnih organizacija.
Oba smjera su se s vremenom proširila van područja svog prvobitnog nastanka. Dva najaktualnija aspekta uprave u to vrijeme ( kraj19 – prva polovica 20 st.) - pravna regulacija i ekonomičnost upravnog djelovanja uvjetovala su nicanje posebnih naučnih disciplina u različitim zemljama.