mislim da zaista nije umjesno suditi nekome ako nisi bio u njegovim cipelama. Svako ima svoje razloge zašto nije studirao po p.s., i nije da glumim žrtvu, ali fakultet nam zaista nije izlazio u susret. Zaboravljamo na činjenicu da je do pred dvije, tri godine bilo nemoguće saznati termin ispita bez dolaska na faks (govorim o periodu prije nego je nastao ovaj forum). Ja se osobno sjećam da sam ispit iz radnog prava i građanskog prijavljivala po 5-6 puta, a dopisnicu sam dobivala na kućnu adresu na dan ispita. Još se danas sjećam svog tate kako se isčuđava. Istina, nitko mi nije kriv što ne spadam u bogatiji sloj pa da me ne sekira potrošiti za svaki odlazak u Zagreb cca 150 kuna, a samo da vidim spisak. Kad se ono koji ispit održavao u popodnevnim satima? Pa da je izvanrednima lakše? Kad su ono konzultacije kod profesora? U velikoj većini slučajeva prijepodne. Ja sam u zadnji utorak u lipnju ove godine potrošila 150 kuna i dan godišnjeg zbog dolaska na konzultacije za vježbe iz UPP, koje se nažalost taj utorak nisu održale, nije bilo prethodno najavljeno. Ne zamjeram to, znam da postoji opravdani razlog za to, samo iznosim o svojoj poziciji.
Dalje, davno sam upisala faks, dobro mi je krenulo, lako sam riješila ispite prve godine. Bila sam puna samouzdanja, što se održavalo na poslu i karijera mi je strelovito krenula naprijed. Radim u privatnoj tvrki u ljudskim resursima, između ostalog i obračune plaća. Znači da na ispit koji je 13-15.-tog u mjesecu prijepodne ne mogu izaći, jer o meni ovisi plaća 300 zaposlenih, ako pribrojite da svaki od njih ima i obitelj koja čeka tu plaću...meni je to velika odgovornost. Na mojem poslu podržavaju obrazovanje, dapače, radim i godišnji plan obrazovanja na nivou tvrtke, ali: posao ne smije patiti zbog obrazovanja i mora teći glatko jer o mojem radu ovise i drugi.
Onda, tu je i privatni život, našla dečka, super se slagali, gradili si potkrovlje, to zahjeva vremena i živaca, posao je i dalje trebao ostati na nivou. Faks je padao sve niže na listi prioriteta, a još i nisam iz Zagreba... Zapravo sam već odustala od studiranja. Onda sam početkom prošle godine prošla brodolom života, sredinom godine se razvela, oporavaljala se do kraja prošle godine, i ove godine odlučila nastaviti studirati. U 4 mjeseca dala sam 5 ispita.
Jest, trebala sam prije biti mudrija, brinuti se prvo za sebe, a tek onda za kvalitetu posla i zadovoljstvo partnera. Ali nisam. Bila je to pogreška, ali vjerujem da svako ima pravo raditi greške i učiti iz njih. Ja sam naučila tako da se nadam diplomirati do kraja rujna i upisati dalje specijalistički u Visokoj školi u Velikoj gorici. I uz dva stambena kredita dići i studentski s počekom.
Lijepo je kad si netko uspije posložiti stvari na način da kad studira samo studira. Tako je najbrže, najkvalitetnije i s najmanje stresa. Ali ima i nas drugih...
Ispričavam se na dužini posta