Odgovor za Katarinu J
U prijašnjim postovima sam ja stavila članke i pitanja iz PZ koje se redovito pojavljuju na pismenom dijelu ispita iz OUP, pa to prođi. Pozdrav
Dobro veče evo odgovora sa današnjeg pismenog dijela ispita iz OUP, slijedi
1. FUNKCIONALNO ILI MATERIJALNO GLEDIŠTE POJMA UPRAVE
Funkcionalno ili materijalno gledište
kao polazna točka ovog gledišta uzima se funkcija odnosno sadržaj upravne djelatnosti – javnu upravu u materijalnom smislu tvore upravne djelatnosti.
I ovdje postoje različita stajališta određivanja pojma uprave u funkcionalnom ili materijalnom smislu, a dva su osnovna:
- negativan način prema kojem bi državna uprava bila ona djelatnost koja nije ni zakonodavstvo ni sudstvo (kad se izuzmu zakonodavstvo i sudstvo sve što ostaje čini državnu upravu).
- pozitivan način – u francuskoj teoriji uprava se kao funkcija izražava pravnim aktima što ih donosi i akcijama koje poduzima.
2. OBJASNI GREŠKA U CILJU I SVRSI
Utvrđivanje cilja i svrhe mora biti prisutno i kad se u izvršavanju pravnog pravila donose akti sa slobodnom (diskrecijskom) ocjenom. Zakon o općem upravnom postupku normira, da u upravnim stvarima, u kojima je organ zakonom ili na zakonu zasnovanom propisu ovlašten rješavati po slobodnoj ocjeni, rješenje mora biti doneseno u granicama ovlasti i u skladu s ciljem s kojim je ovlast dana (članak 5).
Greška u cilju i svrsi,
Pravilno primijeniti zakon znači ostvarivati njegovu svrhu, postizati onaj cilj koji je pred očima imao zakonodavac u momentu stvaranja zakona. Zakon je u mnogim slučajevima samo pravno-tehničko ruho određenim političkim idejama i koncepcijama. Državna uprava mora te ideje pravilno shvatiti i oživotvoriti ih.
3. ODGOVORNOST ZA ŠTETU BEZ GREŠKE
Odgovornosti države za štetu bez greške osnovno je da je djelovanjem određenog tijela pričinjena šteta trećoj osobi. Zahtjev za naknadu štete temelji se na činjenici da je šteta nastala samim vršenjem službe bez obzira na to što u tom vršenju službe nije bilo nikakve greške i što je služba postupala u skladu s pravnim propisima i pravilno.
Za podizanje tužbenog zahtjeva za naknadu štete dovoljan je dokaz o nastajanju štete kao posljedice djelovanja službe.
Odgovornosti za štetu bez greške u teoriji se obično razlikuju:
a) postupci u kojima je država (javnopravno tijelo) počinjavajući štetu trećoj osobi ostvarila za sebe ili nekoga drugoga imovinsku korist (npr. pri izvlaštenju, legalnim služnostima i sl.)
b) od onih u kojima takve imovinske koristi nije bilo.
Obveza naknade štete naglašava se posebno u onima prvima. Teorijski se davanje naknade opravdava činjenicom da je javna vlast jednostranim i autoritativnim zahvatom ukinula, ograničila ili pak opteretila određeno vlasničko pravo, a time ujedno ostvarila za sebe (ili neki drugi subjekt za čiju je korist zahvat u imovinska prava proveden) neku imovinsku korist. Prema tome, zahvat ovdje rezultira «obogaćenjem» upotrebom autoritativnih sredstava od strane javne vlasti pa načela na kojima, počiva pravni poredak zahtijevaju uvijek, ako za pojedine zahvate ovakve ili slične vrste zakon posebno ne isključuje plaćanje naknade.
Kod ove vrste odgovornosti, osnova je odgovornosti u uzročnosti pa se u načelu odgovara i kad je šteta nastala slučajno. Odgovornost je isključena samo ako je šteta nastala zbog više sile. Makar, kako ćete vidjeti, ni u tim slučajevima država nije posve ekskulpirana od neke vrste naknade štete.
Tu možemo navesti i naknadu za uništene stvari. Naime, kada javna vlast zaštićujući javne interese dolazi u priliku da mora uništiti određene stvari (npr. ambalažu, bilje, stoku i si.), onda ujedno posebnim propisima predviđa i mogućnost davanja naknade.
Tu je teško postaviti opće pravilo o odgovornosti za štetu i obvezi naknade za tako uništena dobra, ipak je propisivanje dužnosti davanja naknade u razlozima posebne prirode (humanitarnim, socijalnim, sigurnosnim, političkim i sl.).
4. RETROAKTIVNO DJELOVANJE UPRAVNOG AKTA
Retroaktivno (unatražno, povratno) djelovanje upravnog akta znaci da
akt konstitutivno, odnosno deklaratorno djeluje na pravni odnos (situaciju) koji
je postojao prije nego što je sam akt stupio na snagu. Složenost problema
retroaktivnog djelovanja upravnih akata svodi se na pitanje dopustivosti
retroaktivnog djelovanja konstitutivnih akata.
Deklaratorni akti bi vec prema svojoj prirodi djelovali retroaktivno, s obzirom na
to da se s tim aktima utvrđuje pravni odnos ili pravna situacija koja je postojala
prije njihova donošenja, retroaktivno djelovanje (ex tunc) takvih akata javlja se
kao tipično, ali ne i kao bezuvjetno. Kod konstitutivnih se upravnih akata
zasniva, mijenja ili ukida neki pravni odnos (situacija), pa takvi akti, u pravilu,
djeluju ubuduće (ex nunc). Na mogucnost retroaktivnog djelovanja pravna
teorija gleda različito. Istice se nužnost zabrane retroaktivnosti konstitutivnih
upravnih akata. Ta zabrana opravdava se potrebom zaštite objektivne
zakonitosti kao i potrebom zaštite prava i interesa stranaka. Konstitutivni
upravni akti bi mogli imati unatražno djelovanje samo kada to pravna norma
koja regulira nadležnost njihova donosioca dopušta.
Retroaktivnost može predstavljati svojevrstan oblik nezakonitosti kad se
upravnom aktu bez pravne podloge daje unatražno djelovanje. Zabrana
retroaktivnosti treba zaštiti stranku od takvog reguliranja unatrag, ali zaštiti i
objektivnu zakonitost.
Nasuprot retroaktivnom djelovanju upravnog akta u teoriji se posebno ističe i
tzv. produženo pravno djelovanje upravnog akta (radi se o tzv. anticipiranom
upravnom aktu).
5.ZASTARA PREKRŠAJNOG PROGONA, TIJEK I PREKID ZASTARE (ČL.13.PZ)
(1) Prekršajni se progon ne može pokrenuti kad protekne dvije godine od počinjenja prekršaja.
(2) Posebnim se zakonom može propisati dulji rok za pokretanje prekršajnog postupka za prekršaje propisane tim zakonom ali ne dulji od tri godine.
(3) Zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu prekršajni progon ne može poduzeti ili se ne može nastaviti.
(4) Zastara se prekida svakom postupovnom radnjom nadležnog tijela koja se poduzima radi prekršajnog progona počinitelja zbog počinjenog prekršaja.
(5) Nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći.
(6) Zastara prekršajnog progona nastupa u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara prekršajnog progona.
(7) Propisi o zastari, njezinom tijeku i prekidu odnose se i na stegovne kazne koje sud izriče tijekom postupka.
6. OVLASTI SUDA KAD ODLUČUJE O ZAKONITOSTI RJEŠENJA O IZVLAŠTENJU
Ovlasti suda = OVLASTI SUDA KAD ODLUČUJE O ZAKONITOSTI RJEŠENJA O IZVLAŠTENJU
1. Prije svega sud ima pravo ODBACITI TUŽBU. Ta ovlast pripada predsjedniku suda ako utvrdi da postoje procesni nedostaci koji onemogućavaju postupanje po tužbi. Odbacivanje tužbe vrši se rješenjem protiv kojega je dopušten prigovor u roku 8 dana od primitka rješenja. O prigovoru odlučuje vijeće županijskog suda sastavljeno, od tri suca i to na nejavnoj sjednici.
2.Druga je mogućnost vijeća suda da presudom (također na nejavnoj sjednici) PONIŠTI UPRAVNI AKT BEZ DOSTAVLJANJA TUŽBE NA ODGOVOR. Takvo poništavanje, vijeće suda može provesti ako utvrdi da su u upravnom postupku učinjene osobito teške povrede postupka ili da je materijalno pravo očigledno pogrešno primijenjeno.
3.Ako vijeće suda nije iskoristilo niti jednu od spomenutih mogućnosti onda provodi postupak u kojemu ODLUČUJE O TUŽBI. Pri tome, vijeće suda ima pravo odbaciti tužbu rješenjem i to ako takvo odbacivanje nije proveo predsjednik vijeća iz prije spomenutih razloga.
O TUŽBI VIJEĆE ODLUČUJE PRESUDOM I PRI TOME IMA DVIJE MOGUĆNOSTI:
1.da tužbu odbije
2.ili da je uvaži (prihvati)
4. Vijeće županijskog suda odbija tužbu kad utvrdi da je ona neosnovana.
Ako vijeće suda UVAŽI TUŽBU tada ima različite mogućnosti: -
1. poništiti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i odbaciti zahtjev za izvlaštenje,
2. poništiti drugostupanjsko rješenje i uputiti predmet drugostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje,
3. poništiti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i uputiti predmet prvo-stupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje i
4.poništiti drugostupanjsko rješenje ili poništiti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i odlučiti o žalbi, odnosno o zahtjevu.
Protiv odluka vijeća županijskog suda nisu dopušteni ni žalba ni revizija, a postupci izvlaštenja smatraju se hitnim.
7. SUDSKA UPRAVA
Predsjednik suda obavlja samo poslove sudske uprave, a temeljem članka 73. a stav 2. Zakona o sudovima. Predsjednik suda obavlja poslove sudske uprave sukladno zakonu i Sudskom poslovniku.
Predsjednik suda upravlja sudom. Obavljanje pojedinih poslova sudske uprave predsjednik suda može povjeriti predsjednicima odjela, sucima, tajniku suda i sudskim službenicima.
Poslovi sudske uprave obuhvaćaju osiguranje uvjeta za pravilan rad i poslovanje suda, a posebice: ustrojstvo poslovanja u sudu, skrb o urednom i pravodobnom obavljanju poslova u sudu, poslove izvršenja i raspoređivanja sudaca porotnika, poslove u svezi sa stalnim sudskim procjeniteljima, tumačima i vještacima, poslove u svezi sa stalnim sudskim procjeniteljima, tumačima i vještacima, poslove ovjere isprava namijenjenih uporabi u inozemstvu, poslove u svezi s predstavkama i pritužbama stranaka na rad suda, stručne poslove u svezi s ostvarivanjem dužnosti i prava službenika i namještenika u sudu, skrb o stručnom usavršavanju sudaca, sudskih savjetnika, sudačkih vježbenika i drugih službenika i namještenika u sudu, vođenje statistike, financijsko-materijalno poslovanje suda i druge poslove propisane zakonom i pravilnikom o unutarnjem poslovanju sudova (članak 25. Sudskog poslovnika)
Poslovi sudske uprave, temeljem članka 4. Sudskog poslovnika obuhvaćaju osiguranje uvjeta za pravilan rad i poslovanje suda.
Zamjenik predsjednika suda pomaže predsjedniku suda u obavljanju poslova sudske uprave koje mu povjeri, a u slučaju spriječenosti ili odsutnosti zamjenjuje predsjednika suda.
U obavljanju poslova sudske uprave predsjednik suda donosi upravne akte, izdaje naredbe i daje upute u okviru svojih ovlasti.
Predsjednik se suda skrbi za pravilne odnose i postupak sudaca i drugih zaposlenika suda prema strankama, državnim tijelima i drugim pravnim osobama, te za pravilne odnose među zaposlenicima suda.
O pojavama u sudu kojima se u znatnoj mjeri narušavaju međuljudski odnosi u sudu, ometaju građani u ostvarivanju svojih prava, zlorabi ili prekoračuje službeni položaj ili ovlast, ili na drugi način šteti ugledu suda, predsjednik suda dužan je obavijestiti neposredno više tijelo sudske uprave i Ministarstvo pravosuđa.
Predsjednik suda obavlja nadzor nad urednim i pravodobnim
8. OBUSTAVA OD IZVRŠENJA NA PRIMJERU ZAKONA O LOKALNOJ I PODRUČNOJ SAMOUPRAVI
OBUSTAVA OD IZVRŠENJA (PRIMJENE), radi se o privremenom prestanku mogućnosti primjene jednog općeg akta podzakonske prirode koja nastaje zato što je pravno ovlašteni nosilac kontrole takvog akta iskoristio pravo da ga obustavi od izvršenja zbog sumnje u njegovu ispravnost.
OPĆINSKI NAČELNIK, GRADONAČELNIK, tj. ŽUPAN, prema Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi u obavljanju poslova iz samoupravnog djelokruga općine, grada tj. županije ima pravo obustaviti od primjene opći akt predstavničkog tijela ako ocijeni da je tim aktom povrijeđen zakon ili drugi propis, te zatražiti od predstavničkog tijela da, u roku od 15 dana, otkloni uočene nedostatke.
Ako predstavničko tijelo to ne učini, načelnik, gradonačelnik tj. župan ima dužnost da u roku 8 dana o tome obavijesti čelnika središnjeg tijela državne uprave koje je ovlašteno nadzirati zakonitost rada tijela jedinica lokalne i područne samouprave.
Sretno i javite pitanja sa usmenog dijela ispita.