Ispitni rok 14.06.2010. – odgovori na pitanja iz pismenog dijela
1.Potreba donošenja POA
Svi društveni odnosi morali bi biti regulirani pravnim pravilima. Najprihvatljiviji oblik pravnog pravila za reguliranje društvenog ponašanja je zakon budući da u hijerarhiji pravnih normi uz Ustav dolazi na prvo mjesto.
No, propisivanje pravila ponašanja isključivo zakonom nije ostvarivo, pa se različita područja reguliraju i drugim pravnim pravilima, nižima po rangu od zakona, a to su tzv. podzakonski općenormativni akti.
Osim nemogućnosti zakonodavca da regulira sve oblike društvenog ponašanja samo zakonima, postoji i tehnički razlog koji potiče na podzakonsko normiranje. Naime, potrebno je da zakonski tekst bude jasan, precizan, nedvosmislen i pregledan.
Kada bi se pokušalo sve normirati unutar zakona, zakonski tekst nikako ne bi mogao biti pregledan, jasan i nedvosmislen, te se razrada zakonskih normi postiže podzakonskim općenormativnim aktima.
Podzakonski općenormativni akti iznimno su važni za državnu upravu iz dva razloga. Ponajprije, među pravnim pravilima upravnog prava veliki je broj pravila podzakonske prirode, te je njihova primjena svakodnevna pojava u djelovanju uprave.
Drugo, podzakonski općenormativni akt može biti akt same uprave. Naime, tijela državne uprave često imaju ovlast donošenja pravnih pravila. Ta ovlast je u različitim državama različita, pa tako imamo primjera da uprava gotovo potpuno zamjenjuje zakonodavca, a imamo i primjere gdje uprava može donositi općenormativne akte isključivo za provedbu zakona.
2.Dopustivost dodataka
- u pravnoj normi utvrđuje se ovlast za stavljanja dodataka u upravni akt, s time da je mogućnost stavljanja dodataka u upravni akt koji se donosi prema slobodnoj-diskrecijskoj ocjeni razmjerno šira, u skladu s ovlastima koje izviru iz pravne norme, nego kad je riječ o upravnim aktima koji su u svim svojim dijelovima strogo pravno vezani. Prema diskrecijskoj ocjeni mogu se stavljati oni dodaci koji su u skladu sa svrhom koja se donošenjem akta mora ostvariti i koja se kao takva može braniti na temelju zakonske ovlasti koja dopušta diskrecijsku ocjenu.
- nezakoniti dodaci utječu na upravni akt ovisno od toga kakvo značenje sam dodatak ima na sam akt:
ako dodatak ima veliko značenje za sam akt, nezakoniti dodatak ruši čitav akt.
Ako nezakoniti dodatak ne utječe na akt (ima mali značaj), on ne utječe na sudbinu akta – tada takav dodatak koji nema iznimno značenje za predmet o kojemu se odlučuje. upravnim aktom otpada, a sam akt ostaje na snazi – to bi trebalo uzeti kao pravilo
3.Načelo samostalnosti u državnoj upravi (članak 9. ZUP-a – NN br.47/09)
Načelo samostalnosti i slobode ocjene dokaza
Načelo samostalnosti u rješavanju u upravnom postupku znači da službenik samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti. Slobodno ocjenjivanje mora biti zasnovano na pravnoj normi, inače bi u suprotnom značilo samovolju i nezakonitost.
Načelo ocjene dokaza znači da službena osoba ima ovlaštenje koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokaze, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svi svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata kompletnog postupka. Prema slobodnoj ocjeni dokaza svi dokazi s gledišta zakona su izjednačeni .
4. Kako Ustavni sud kontrolira upravu?
Od posebnog je značenja i uloga koju u kontroli uprave ima Ustavni sud Republike Hrvatske kao posebna institucija u hrvatskom pravnom sustavu.
Ustav propisuje da Ustavni sud, između ostalog, odlučuje i o suglasnosti propisa (dakle i onih što ih donosi državna uprava) s Ustavom i zakonom.
Ustavni sud može, do donošenja konačne odluke, privremeno obustaviti izvršenje pojedinačnih akata ili radnji što se poduzimaju na osnovi zakona ili drugog propisa čija se ustavnost odnosno zakonitost ocjenjuje, ako bi njihovim izvršenjem mogle nastupiti teške i nepopravljive posljedice.
Ustavni sud ima ovlast da propis koji nije suglasan s Ustavom odnosno zakonom poništi ili ukine.
Ustavni zakon o Ustavnom sudu dopušta svakoj fizičkoj i pravnoj osobi, koja je Ustavnom sudu podnijela prijedlog za ocjenu suglasnosti pojedine odredbe zakona s Ustavom, odnosno pojedine odredbe drugog propisa s Ustavom i zakonom a Ustavni sud njezin zahtjev prihvati i ukine odredbu zakona, odnosno odredbu drugog propisa,
pravo podnijeti zahtjev nadležnom tijelu za izmjenu pravomoćnog pojedinačnog akta kojim joj je povrijeđeno pravo, a koji je donesen na temelju ukinute zakonske odredbe, odnosno ukinute odredbe drugog propisa i to odgovarajućom primjenom odredaba o ponavljanju postupka.
5. Prestanak hrvatskog državljanstva otpustom?
Otpust iz hrvatskog državljanstva može se dati osobi koja je podnijela zahtjev za otpust i udovoljava sljedećim pretpostavkama:
• da je navršila18 godina života,
• da nema smetnji glede vojne obveze,
• da je podmirila dužne poreze, takse i druge javne pristojbe te obveze prema pravnim i fizičkim osobama u RH za koje postoji izvršni nalog;
• da je pravno uredila imovinske obveze iz bračnog odnosa i odnosa roditelja i djece prema hrvatskim državljanima i prema osobama koje koje ostaju živjeti u RH;
• da ima strano državljanstvo ili da je dokazala da će hiti primljena u strano
državljanstvo.
Otpust iz hrvatskog državljanstva ne može dobiti osoba protiv koje se u Republici Hrvatskoj vodi kazneni postupak zbog djela koje se goni prema službenoj dužnosti ili ako je osuđena na kaznu zatvora, dok tu kaznu ne izdrži.
Na zahtjev oba roditelja kojima je hrvatsko državljanstvo prestalo otpustom, prestaje državljanstvo i njihovoj maloljetnoj djeci. Ako je otpustom prestalo državljanstvo samo jednom roditelju, otpust se proteže i na maloljetnu djecu ako je drugi roditelj strani državljanin. Djeca iznad 14 godina moraju dati svoj pristanak.
Rješenje o otpustu iz hrvatskog državljanstva stavlja se izvan snage na zahtjev osobe koja je dobila otpust, ako ona ne stekne strano državljanstvo u roku od jedne godine od dana objave rješenja o otpustu u Narodnim novinama i na¬stavi živjeti u RH. Isto tako, rješenje o otpustu stavlja se izvan snage na zahtjev osobe koja je dobila otpust i iselila se iz RH, ali u roku od 3 godine od dana iseljenja nije stekla strano državljanstvo, a o tome je u roku naredne tri godine obavijestila diplomatsko ili konzularno predstavništvo Republike Hrvatske u inozemstvu ili neposredno tijelo nadležno za donošenje rješenja o otpustu.
6.Odnos slobodne ocjene prema drugim oblicima slabije pravne vezanosti
Kad se slobodna ocjena stavlja u opreku prema drugim oblicima slabije pravne vezanosti, onda se ona obično uspoređuje s interpretacijom pravne norme i popunjavanjem pravne praznine.
Slobodna ocjena obično se uspoređuje sa:
1. INTERPRETACIJOM PRAVNE NORME – kod tumačenja je bitno pravilno utvrditi volju (namjeru) donositelja, pa se ta namjera onda jednako tumači i primjenjuje u svim slučajevima iste vrste. Kod diskrecijske ocjene primarna je volja primjenjivača pravne norme i ona se za svaki novi slučaj ponovo utvrđuje, nezavisno od toga koliko je sličan nekom prijašnjem.
2. POPUNJAVANJEM PRAVNE PRAZNINE – to je upotpunjivanje teksta pravnog pravila zbog propusta njezinog donositelja da u potpunosti regulira događaj na koje se pravilno odnosi – jednom popunjeno pravilo ima značenje presedana, jer se primjenitelj pri rješavanju budućih slučajeva uvijek ponaša prema načinu kako je popunio pravnu prazninu.
7. Hipoteka, služnost i druga stvarna prava na izvlaštenoj nekretnini
Na izvlaštenoj nekretnini prestaju danom pravomoćnosti rješenja o potpunom izvlaštenju, hipoteka, služnost i druga stvarna prava.
Ako je na izvlaštenoj nekretnini postojala hipoteka, pravo plodouživanja ili neko drugo stvarno pravo, tada je korisnik izvlaštenja dužan odgovarajući iznos naknade položiti kod banke na posebni račun, osim u slučajevima kad je vlasniku izvlaštene nekretnine, opterećene hipotekom, dana na ime naknade druga nekretnina u kom slučaju hipoteka prelazi na tu nekretninu.
8. Prekršajna neodgovornost maloljetnika? – članak 9. PZ – NN br.107/07.
Prekršajna neodgovornost djeteta
Članak 9.
(1) Osoba koja u vrijeme počinjenja prekršaja nije navršila četrnaest godina života ne odgovara za prekršaj.
(2) Kada se osoba iz stavka 1. ovoga Zakona učestalo ponaša na način kojim ostvaruje obilježja težih prekršaja, nadležno državno tijelo za postupanje povodom počinjenih prekršaja obavijestit će o ponašanju te osobe roditelje ili skrbnike i Centar za socijalnu skrb prema njezinu prebivalištu ili boravištu njezinih roditelja ili skrbnika.
(3) Za počinjeni prekršaj osobe iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se roditelj ili drugi tko je nadzire ako je taj prekršaj u izravnoj vezi s propuštenim nadzorom roditelja ili drugog tko je nadzirao tu osobu.