ODGOVORI NA PITANJA IZ PISMENOG DIJELA OD 14. VELJAČE 2011.
1. ISCRPNO OBJASNI ZNAČENJE POA ZA UPRAVU
Za područje djelovanja državne uprave podzakonski općenormativni akti imaju posebnu važnost zbog dva razloga.
1. među pravnim pravilima upravnog prava velik je broj pravila podzakonske prirode čija primjena podzakonskih akata se smatra glavnom razlikom kad se izvori upravnog prava i njihove specifičnosti uspoređuju s izvorima drugih pravnih grana (posebno sudskog prava). Tijela državne uprave primjenjuju podzakonske općenormativne akte mnogo više nego druga državna tijela.
2. državna uprava, u okviru svoje nadležnosti, ima ovlast donošenja pravnih pravila, podzakonskih općenormativnih akata. Širina te ovlasti ovisi: -od oblika društveno političkog uređenja; - stava ustavotvorca i njegovo gledanje na ulogu državne uprave u konkretnoj društvenoj sredini u određenom vremenu; - način na koji su uređeni međusobni odnosi između predstavničkog tijela i tijela državne uprave.
Granice ovlasti državne uprave da donosi opće akte mogu se kretati od:
a) najširih u situacijama kad državna uprava (vlada) skoro potpuno supstituira zakonodavno (predstavničko) tijelo i kad svojim aktima uređuje najvažnija pitanja društvenog interesa;
b) gotovo simboličnih ovlasti prema kojima u oblasti pravnog normiranja državna uprava raspolaže samo mogućnošću da pod određenim uvjetima donosi podzakonske općenormativne akte isključivo za provedbu zakona.
2. ISCRPNO OBJASNI KONKTRETNE AKTE IZVAN UPRAVNOG AKTA
Konkretni akti uprave izvan upravnog akta (točka 26. slajd 31. Upravni akti)
Osnovni akti uprave su: upravni akti i općenormativni akti.
Osim njih, javljaju se i drugi akti, konkretni po prirodi.
To su: evidencije, uvjerenja, obavještavanja, poučavanja i savjetovanja.
Uz navedeno, tijela državne uprave obavljaju i poslove posve tehničkog karaktera – materijalne radnje ili tehničke operacije.
3. MATERIJALNO I FORMALNO PRAVO U REŽIMU ZAKONITOSTI
Podvođenje uprave pod pravo najprije je bilo usmjereno na sadržaj njenog djelovanja, tj. na materijalno pravo. U tzv. policijskoj državi feudalnog tipa uprava je, imala gotovo potpunu slobodu djelovanja. U daljnjem izgrađivanju kapitalističke pravne države, samovolja se uprave postupno ograničava materijalnopravnim propisima koje donosi predstavničko tijelo. Načelo zakonitosti dobiva u području uprave prve konkretne oblike, sa stajališta klase se proklamira, uz pravni i široki politički smisao sadržajno dirigiranog djelovanja uprave.Takva vezanost osigurava podvrgavanje uprave predstavničkom tijelu koje tim putem politički usmjeruje upravu na provođenje njegove volje.
Sa stajališta zaštite prava i interesa građana, čini se nedovoljnim vezanje uprave isključivo materijalnopravnim propisima (nezavisno od toga koliko će širok prostor biti ostavljen upravi s obzirom na diskrecijsku ocjenu).
Načelo zakonitosti može u području upravnog djelovanja dobiti svoju punu potvrdu jedino uz pretpostavku da je i način postupanja tijela državne uprave reguliran posebnim pravilima koja će upravu obvezivati u provođenju određenih postupaka, za ostvarivanje sadržaja njezine funkcije. Vezanje uprave formalnim pravnim pravilima nametnulo se kao nužnost uvjetovana proklamiranim načelom zakonitosti.
I ta se posebna procesnopravna pravila za područje upravnog djelovanja stvaraju relativno kasno, pri čemu se razlika ne javlja samo u odnosu na propisivanje procedure za pojedine vrste akata (posebno pojedinačnih i općenormativnih), nego i s obzirom na način kojim se do tog utvrđivanja došlo u pojedinim zemljama.
U oblasti podzakonskih općenormativnih akata uprave moderni pravni sustavi se obično ograničavaju na to da ustavnim, odnosno zakonskim putem urede tri glavna pitanja formalne i proceduralne prirode:
• prvo, da definiraju normativnu nadležnost uprave,
• drugo, da prema prilikama osiguraju suradnju s predstavničkim tijelima i
• treće, da sa stajališta pravne sigurnosti osiguraju pravilno prostorno i
vremensko djelovanje podzakonske pravne norme.
U pravnom se sustavu obično proceduri donošenja općih akata od strane tijela državne uprave ne poklanja onoliko pozornosti kao proceduri donošenja pojedinačnih (konkretnih) akata. To je posljedica okolnosti što se pri donošenju pojedinačnih akata mogu izravno povrijediti prava, odnosno interesi pojedinih subjekata pa zbog toga i procesna pravila koja se donose moraju biti jamstvo zakonitosti i moraju tim subjektima pružiti mogućnost zaštite od ugrožavanja ili povrede prava odnosno interesa. U postupku donošenja općih akta ne može doći do neposredne povrede prava pojedinih subjekata. Povreda može uslijedti tek primjenom općih akata na konkretan društveni odnos pa je procedura donošenja općih akata, s aspekta načela zakonitosti, nešto liberalnija, ali se važnost načela zakonitosti time ne umanjuje.
4. KONTROLA NAD UPRAVOM OD STRANE USTAVNOG SUDA U RH
Kako Ustavni sud kontrolira upravu? ili pitanje: Kontrola uprave od strane Ustavnog suda?
Nadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske su slijedeće:
• odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom;
• odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom;
• može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više od godine dana;
• odlučuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih odluka državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim odlukama povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode, kao i pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu zajamčeni Ustavom Republike Hrvatske;
• prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvješćuje Hrvatski sabor;
• rješava sukob nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti,
• odlučuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike,
• nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka i može, u skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad;
• nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova;
• prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvješćuje Hrvatski sabor;
• ako utvrdi da nadležno tijelo nije donijelo propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo je dužno takav propis donijeti, o tome Ustavni sud obavještava Vladu, a o propisima koje je bila dužna donijeti Vlada, obavještava Hrvatski sabor;
• na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, donosi odluku kojom predsjednik Hrvatskog sabora preuzima dužnost privremenog predsjednika Republike u slučaju duže spriječenosti predsjednika Republike uslijed bolesti ili nesposobnosti, a posebno ako Predsjednik Republike nije u stanju odlučiti o povjeravanju dužnosti privremenom zamjeniku;
• daje prethodno odobrenje za pritvor i za pokretanje kaznenog postupka protiv Predsjednika Republike;
• odlučuje o žalbi protiv odluke Državnog sudbenog vijeća o razrješenju suca sudačke dužnosti, te odlučuje o žalbi protiv odluke Državnoga sudbenog vijeća o stegovnoj odgovornosti suca, sve u roku od 30 dana od dana primitka žalbe (odluka isključuje pravo na ustavnu tužbu)
5. OTPUST IZ HRVATSKOG DRŽAVLJANSTVA
To je način prestanka državljanstva na temelju posebnog akta državnog tijela, a u povodu molbe pojedinca. Taj način prestanka tvori antipod prirođenju. I kod prirođenja kao i kod otpusta, potrebna je izričita volja pojedinca, izražena posebnim zahtjevom. Samo, dok se kod prirođenja na osnovi takvog zahtjeva državljanstvo stječe, dotle se kod otpusta ono gubi.
Otpust iz hrvatskog državljanstva može se dati osobi koja je podnijela zahtjev za otpust i udovoljava sljedećim pretpostavkama: (čl.18. Zakona o hrv.državljanstvu)
• da je navršila 18 godina života,
• da nema smetnji glede vojne obveze,
• da je podmirila dužne poreze, takse i druge javne pristojbe te obveze prema pravnim i fizičkim osobama u RH za koje postoji izvršni nalog;
• da je pravno uredila imovinske obveze iz bračnog odnosa i odnosa roditelja i djece prema hrvatskim državljanima i prema osobama koje koje ostaju živjeti u RH;
• da ima strano državljanstvo ili da je dokazala da će biti primljena u strano
državljanstvo.
Otpust iz hrvatskog državljanstva ne može dobiti osoba protiv koje se u Republici Hrvatskoj vodi kazneni postupak zbog djela koje se goni prema službenoj dužnosti ili ako je osuđena na kaznu zat¬vora, dok tu kaznu ne izdrži.
Na zahtjev oba roditelja kojima je hrvatsko državljanstvo prestalo otpustom, prestaje državljanstvo i njihovoj maloljetnoj djeci. Ako je otpustom prestalo državljanstvo samo jednom roditelju, otpust se proteže i na maloljetnu djecu ako je drugi roditelj strani državljanin. Djeca iznad 14 godina moraju dati svoj pristanak.
Rješenje o otpustu iz hrvatskog državljanstva stavlja se izvan snage na zahtjev osobe koja je dobila otpust, ako ona ne stekne strano državljanstvo u roku od jedne godine od dana objave rješenja o otpustu u Narodnim novinama i na¬stavi živjeti u RH. Isto tako, rješenje o otpustu stavlja se iz¬van snage na zahtjev osobe koja je dobila otpust i iselila se iz RH, ali u roku od 3 godine od dana iseljenja nije stekla strano državljanstvo, a o tome je u roku naredne tri godine obavijestila diplomatsko ili konzularno predstavništvo Republike Hrvatske u inozemstvu ili neposredno tijelo nad¬ležno za donošenje rješenja o otpustu.
6.NAČELO SAMOSTALNOSTI UPRAVE U RH
NAČELO SAMOSTALNOSTI (def.) - kao osnova za djelovanje državne uprave ima izuzetno značenje za uspješnost i obavljanje njezinih zadataka i poslova.
Samostalnost ima svoj funkcionalni i organizacijski izraz.
Funkcionalni izraz samostalnosti državne uprave - tijela državne uprave obavljaju poslove iz svoje nadležnosti samostalno - imaju ovlaštenje i odgovornost za postupanje u svojoj nadležnosti (donose akte ili poduzimaju mjere) i oslobođena su od miješanja sa strane.
Organizacijski izraz samostalnosti državne uprave - u svakoj teritorijalnoj jedinici (državne uprave ili lokalne i područne (regionalne) samouprave) predstavničko tijelo te jedinice formira vlastita upravna tijela samostalno, prema svojim uvjetima i potrebama te odgovara tom predstavničkom tijelu.
Ustav propisuje načelo samostalnosti posebno kao načelo za obavljanje poslova tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave - ona su samostalna i podliježu samo načelu ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.
Zakon o sustavu državne uprave propisuje da su tijela državne uprave u obavljanju poslova iz svog djelokruga samostalna u granicama zakonskih ovlasti.
Svrha načela samostalnosti je da se tijelima državne uprave prema ovlastima koje imaju osigura samostalno djelovanje radi boljeg i uspješnijeg obavljanja poslova zbog kojih postoje. Podijeljena samostalnost ne umanjuje njihovu odgovornost za zakonito i pravilno obavljanje njihovih poslova i zadataka.
7.HIPOTEKA, SLUŽNOST I DRUGA STVARNA PRAVA NA IZVLAŠTENOJ NEKRETNINI
Na izvlaštenoj nekretnini prestaju danom pravomoćnosti rješenja o potpunom izvlaštenju, hipoteka, služnost i druga stvarna prava.
Ako je na izvlaštenoj nekretnini postojala hipoteka, pravo plodouživanja ili neko drugo stvarno pravo, tada je korisnik izvlaštenja dužan odgovarajući iznos naknade položiti kod banke na posebni račun, osim u slučajevima kad je vlasniku izvlaštene nekretnine, opterećene hipotekom, dana na ime naknade druga nekretnina u kom slučaju hipoteka prelazi na tu nekretninu.
8.PREKRŠAJNA NEODGOVORNOST DJETETA PREMA PZ-U
Prekršajna neodgovornost djeteta
Članak 9.
(1) Osoba koja u vrijeme počinjenja prekršaja nije navršila četrnaest godina života ne odgovara za prekršaj.
(2) Kada se osoba učestalo ponaša na način kojim ostvaruje obilježja težih prekršaja, nadležno državno tijelo za postupanje povodom počinjenih prekršaja obavijestit će o ponašanju te osobe roditelje ili skrbnike i Centar za socijalnu skrb prema njezinu prebivalištu ili boravištu njezinih roditelja ili skrbnika.
(3) Za počinjeni prekršaj osobe kaznit će se roditelj ili drugi tko je nadzire ako je taj prekršaj u izravnoj vezi s propuštenim nadzorom roditelja ili drugog tko je nadzirao tu osobu.