ČETIRI FAZE UPRAVNIH REFORMI U TRANZICIJSKIM ZEMLJAMADa li itko možda zna odgovore na pitanja:
*Sudska praksa u odnosu na uredbu?
*Upravni kapaciteti?
*4 procesa upravnih reformi u tranzicijskim zemljama?
*Problem institucionalizacije ak netko ima ukratko
*4 modela osnivanja regulatornih agencija?
*nova javna uprava?
hvalaaaaa
-1 )Faza transformacije- propada stari pravni, politiki, društveni i ekonomski poredak te se počinju stvarati nove strukture- dok rezultati variraju i često su fragmentarni
2) Proces konsolidacije- tijekom kojeg jača politička stabilnost- time je omogućen sustavniji pristup deetatizaciji, privatizaciji i marketizaciji, a monoga su konstitucionalna pitanja nerješena
3 ) Faza modernizacije – u kojoj se prepoznaje potreba za ispitivanjem institucionalnog uređenja
4 ) Faza prilagodbe- u kojoj se usvajaju zapadnoeuropski standardi, pokreće se proces približavanja Europskoj uniji, ratificiraju ugovori o pridruživanju, a upravni kapaciteti osposobljavaju za postupak prilagodbe i promjene nacionalnog gospodarstva
- proces pridruživanja postaje najviši prioritet
ŠTO SPRJEČAVA INSTITUCIONALIZACIJU EUROPSKOG UPRAVNOG PROSTORA
- 1) duga i stabilna tradicija pojedinih upravnih sustava koja dovodi do stvaranja različitih
upravnih obrazaca
2) zanemarenost upravnih problema od strane Unije i stvaranje težišta na policy-marking- u i u
supstancijalnim rezultatima
3) visoke troškove upravnih reformi
4) činjenicu da ugovori Europske unije ne propisuju specifična upravna rješenja te da ne postoji
acqis communautaire koji bi se odnosio na javnu upravu
5) autonomiju članica u pogledu upravnih rješenja
6) problem ograničenih ovlasti i kapaciteta Europske komisije koja prvenstveno djeluje kao
politička administracija i putem relativno autonomnih agencija dok je provedba prava Unije
prepuštena nacionalnim upravama
- modeli prema kojima se osnivaju ifunkcioniraju agencije u EU:
1) regulacijski model – obuhvaća agencije koje služe funkcioniranju unutarnjeg tržišta i koje obavljaju regulacijske funkcije odlučivanjem u pojedinačnim slučajevima, kao što su npr. davanje ovlasti za puštanje u promet proizvoda
- te agencije dijelom se financiraju iz naplate za pružanje svojih usluga (npr. Europska agencija za lijekkove...)
2) monitoring model – obuhvaća agencije čija je aktivnosti usmjerena na prikupljanje objektivnih i usporedivih informacija na nekom tehničkom, znanstvenom ili društvenom području, a koje to čine uz pomoć mreže nacionalnih agencija (npr.Europska agencija za temeljna prava..)
3) suradnički model – čine agencije koje promoviraju socijalni dijalog i karakterizira ih tripartitna upravljačka struktura, kao što su npr.Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu
4) izvršni model – čine agencije koje obavljaju određene izvršne poslove za EU, a koje se dobrim dijelom financiraju iz naplate svojih usluga (npr. Europska zaklada za stručnu izobrazbu..)
UPRAVNI KAPACITETI
- pod upravnim se kapacitetima misli ne samo na sposobnosti javnih uprava da provode europske javne politike te napose zajedničku europsku pravnu stečevinu (acquis communautaire ), nego i na sposobnost općeg razvoja prema određenim standardima
- europsko shvaćanje upravnih kapaciteta:
- odnosi se uglavnom na pravnu regulaciju i pojedine elemente sustava javnih službenika
- 1997. kao ključni moment upravnih kapaciteta pojavio ljudski supstrat odnosno pravna regulacija i stvaranje prikladnih institucija službeničkog sustava
- riječ je o potrebi posebne zakonske regulacije statusa javnih službenika koja je različita od pravne regulacije statusa ostalih zaposlenika, oblikovanju karijernog službeničkog sustava, depolitizaciji i političkoj neutralnosti javne službe, stvaranju platnog sustava javnih službenika koji osigurava plaće usporedive s plaćama u privatnom sektoru te stvaranju sustava osposobljavanja javnih službenika
- znanstveno shvaćanje upravnih kapaciteta:
- shvaćanje Unije, vođeno sasvim praktičnim i pragmatičnim razlozima upravljanja procesom pristupanja novih zemalja u članstvo, ne zahvaća upravni kapacitet u potpunosti
- niz pitanja koja određuju upravni kapacitet neke zemlje, mogu se sistematizirati u određene temeljne skupine, riječ je o pravnim, organizacijskim, personalnim, funkcionalnim pitanjima, te pitanjima o potpori izgradnji primjerenog upravnog kapaciteta
a) Javne politike, strateško planiranje upravnih reformi i pravna regulacija
b) Organizacijska pitanja
c) Funkcionalna pitanja
d) Personalna pitanja
e) Potpora razvoju upravnih kapaciteta
