EUROPSKA KOMISIJA - sve sa predavanja doc.Musa
EP – OVLASTI
1. zakonodavna funkcija
2. demokratska kontrola nad EU (prvenstveno nad Komisijom)
3. usvajanje proračuna EU
EP – ZAKONODAVNA FUNKCIJA
- promjena uloge
Vrste odlučivanja
– Postupak savjetovanja
– Postupak davanja suglasnosti od 1986. – na međunarodne sporazume, predložena proširenja i druga važnija pitanja
– Postupak suradnje od 1986. – EP daje mišljenje na prijedloge direktiva i uredbi koje predlaže EK
– Postupak suodlučivanja od 1992.
– Suodlučivanje – EP izjednačen s Vijećem kad se radi o o važnim pitanjima uključujući
kretanje radne snage,
unutarnje tržište,
obrazovanje,
istraživanje,
okoliš,
transeuropske mreže,
zdravstvo,
kulturu,
zaštitu potrošača;
Amsterdam dodao 23, a Nica 7 novih područja
Danas je suodlučivanje redovna procedura
EP – DEMOKRATSKA KONTROLA NAD EU
– Nadzor nad Europskom komisijom
kod imenovanja – suglasnost za predsjednika EK, potvrđuje cijelu EK
tijekom rada – EK izvještava EP, može postaviti pitanje povjerenja (i raspustiti) (ne može razriješiti pojedinog člana, ali to može predsjednik EK)
– Europski ombudsman
– Parlamentarna pitanja Komisiji i Vijeću – pismeni ili usmeni odgovori; objavljuju se u Službenom listu EU
– Izvještaji Europskog revizorskog suda
– Izvještaji trenutnog predsjednika Europskog vijeća
EP – PRORAČUN EU
– na prijedlog EK, zajednički usvajaju EP i Vijeće EU (stupa na snagu kada predsjednik EP stavi potpis)
– može odbiti prijedlog proračuna – postupak se ponavlja
– neki rashodi izvan domene EP (npr. poljoprivreda)
– konačno odlučuje o tzv. neobaveznim rashodima
EUROPSKA KOMISIJA
– jedna od tri političke institucije – sudjeluje u procesu donošenja odluka kombinacija političkog tijela i uprave
– 'najeuropskija institucija' zbog svog sastava i funkcija
– 'motor' europske integracije – posebno za vrijeme predsjednika EK Jacquesa Delorsa (1985-95)
– čuva + inicira + implementira
– kao 'čuvarica ugovora' dužna je osigurati izvršavanje odluka Vijeća i EP
– početak – Visoko nadleštvo EZ za ugljen i čelik (High Authority)
– 'vlada na čekanju' – EU kao federacija? / ali izostalo – skandali, uloga EP rast
EK – Sastav i ustrojstvo
– prema Ugovoru iz Nice - od 1. siječnja 2005. - po jedan predstavnik iz svake države članice (do tada velike države imale po dva predstavnika) / 27 članica – rotacija prema naknadno određenim načelima (kako bi sve države bile zastupljene)
– U budućnosti će EK imati 15 članova, od kojih je jedan predsjednik, jedan potpredsjednik (ministar vanjskih poslova) + trinaest članova rotiraju se između država članica (države koje u određenoj rotaciji nemaju predstavnika u kolegiju Komisije, imat će u tom tijelu predstavnike bez prava glasa)
– 'kolegij povjerenika' – odluke donosi cijela EK glasovanjem, a ne pojedini povjerenici (commissioners)
– Svaki član EK ima jedan ili više resora Komisije (opće uprave – Directorate general DG; 26 + 9 službi), na čelu je generalni direktor / svaki DG ima uprave kojima su na čelu direktori / posebne jedinice su pravna i prevoditeljska služba
– Svaki povjerenik ima kabinet sa savjetnicima (R. Prodi nastojao da ne budu iz iste države)
– 25.000 zaposlenih, od toga više od 17.000 u DG/ i još uvijek preopterećena / prekomjerna regulativa, ponekad besmislena
– prema Pravilniku sastaju se najmanje 1x tjedno (srijedom u Bruxellesu; kad zasjeda EP – u Strasbourgu)
EK – IZBOR
– Ugovor iz Nice - izbor predsjednika i članova Komisije
1. Predsjednika Komisije
1. Imenuje Europsko vijeće kvalificiranom većinom
2. Imenovanje potvrđuje Europski parlament
2. Članove Komisije
1143. predlaže izabrani predsjednik u suglasnosti s Vijećem EU
3. Cijelu Komisiju
1143. Potvrđuje Europski parlament
1144. Imenuje Vijeće
– Komisija je odgovorna Parlamentu (do sada 1x odstupila, i to prije izglasavanja – Komisija Jacquesa Santera 1999)
– Ima vlastite prihode što jača njezinu samostalnost i nezavisnost
– Odlučivanje - kolektivno, običnom većinom; 4 mogućnosti
na sjednicama
pismenim postupkom – prijedlog cirkulira među članovima Komisije
ovlašćivanjem – Komisija može ovlastiti jednog ili više svojih članova da donese odluku
delegiranjem – Komisija može delegirati donošenje neke odluke direktorima uprava ili direktorima službi
OVLASTI EUROPSKE KOMISIJE
– ČUVA
– INICIRA
ISKLJUČIVO PRAVO INICIRANJA ZAKONODAVNOG POSTUPKA U 1. STUPU
POSREDNIK
PRIPREMA BUDŽETA
– IMPLEMENTIRA
UPRAVLJA FONDOVIMA
OVLASTI U PRAVU KONKURENCIJE
UPRAVLJA IMPLEMENTACIJOM ZAKONA
PREGOVARA KOD SPORAZUMA O TRGOVINI I UDRUŽIVANJU
DAJE MIŠLJENJA O PRIJAVAMA ZA ČLANSTVO
EK - OVLASTI
1. formulira politike EU te pokreće zakonodavni postupak
– upućuje prijedloge akata Vijeću i, u područjima suodlučivanja, Europskome parlamentu
– u 1. stupu – isključivo pravo / u 2. i 3. stupu dijeli to pravo s državama članicama
– svi prijedlozi moraju biti u 'općem interesu Zajednice' + poštivati načelo supsidijarnosti i proporcionalnosti
– to znači da
Komisija djeluje na dobrobit EU kao cjeline – svi kojih se tiče uključeni u pripremu; procjena utjecaja predloženog zakonodavnog akta objavljuje se zajedno s prijedlogom
predlaže samo ako je učinkovitije da se politika provodi na razini EU i intenzitetom potrebnim za postizanje potrebnih ciljeva
priprema nacrta propisa (uredbe, direktive, odluke)
– nakon internih konzultacija unutar EK i vanjskih konzultacija s državama i zainteresiranim stranama
– ovisno o području - pojedina procedura odlučivanja – većinom suodlučivanje
– formalni prijedlog Komisije dolazi pred EP i Vijeće (u nekim slučajevima se konzultira Europski ekonomski i socijalni odbor ili Odbor regija)
- prijedlog se razmatra u 1-3 čitanja / EK kao posrednik i zaštitnik europskih interesa
- propis koji je usvojio zakonodavac prenosi se u nacionalno zakonodavstvo (ako se radi o direktivi) implementira se od strane EK i država članica
– Poboljšanje zakonodavnog postupka (Better Lawmaking, 2002)
– cilj: učinkovitost, transparentnost i jasnoća
– nove metode
– pojednostavljivanje i poboljšanje
– promoviranje kulture dijaloga i participacije – mišljenje svih zainteresiranih
– sistematiziranje procjene učinka – procjena troškova i koristi unaprijed (Regulatory impact assessment)
EK OVLASTI – EGZEKUTIVA
2. glavno izvršno tijelo EU
– - provodi odluke Vijeća + odgovorna za provođenje zajedničkih politika EU
– - ali implementacija politika provodi se putem nacionalnih uprava
– - najvažnija izvršna uloga u provedbi politike konkurencije – ovlaštena donositi odluke koje su izravno upućene pravnim subjektima u državama članicama (može nametati i kazne)
EK – OVLASTI - DELEGIRANE
3. u nekim slučajevima ovlaštena donositi i normativne akte
– rijetko proizlazi izravno iz Osnivačkog ugovora; češće je utemeljeno na prijenosu zakonodavne ovlasti od strane Vijeća EU ili Vijeća i Parlamenta
– kada odlučuje na temelju delegiranih ovlasti, Komisija surađuje s odborima sastavljenim od predstavnika država članica u postupku koji se naziva komitologija (comitology)
EK – ČUVARICA UGOVORA
4. "čuvarica Ugovora", tj. pravnoga poretka uspostavljenoga Ugovorom (guardian of the treaties)
– - nadgleda provode li države članice obveze koje proizlaze iz normi donesenih na europskoj razini – krajnja mjera – pokretanje postupka pred Europskim sudom
– Objavljuje godišnja izvješća o provedbi prava
EK – POSREDNIK I ZASTUPNIK
5. posrednik
– između pojedinih članica
– između institucija
6. predstavlja EU prema van
– delegacije EU u drugim zemljama (dio EK)
– provodi pregovore o sklapanju međunarodnih sporazuma (na temelju mandata koji joj u svakom pojedinom slučaju dodjeljuje Vijeće EU)
Pitanje - Kakav je odnos Komisije prema državama kandidatkinjama?
Europska Komisija nastoji osigurati da proširenje ostane jedno od najsnažnijih oružja Europske unije koje povećava zonu mira i stabilnosti, slobode i demokracije, prosperiteta i solidarnosti diljem Europe. Ciljeve i izazove postupka proširenja treba prenijeti građanima na odgovarajući način i konsolidirati obveze Europske unije tijekom proširenja. Komisija napominje da države kandidatkinje moraju poštivati stroge kriterije pridruživanja.
Nove članice mogu biti primljene u Uniju – kroz postupak nazvan „proširenje“ – pod uvjetom da ispunjavaju određene kriterije. Pristupanje Europskoj uniji počinje kada se država prijavi za članstvo u Uniji. Kada trenutačne države članice, zajedno s Komisijom i Parlamentom, prihvate podnositelja molbe kao potencijalnu članicu, ona postaje „država kandidatkinja“. Država kandidatkinja zatim započinje detaljne pregovore s Komisijom o uvjetima članstva.
U biti, kako bi postala članica Europske unije, država kandidatkinja mora ispunjavati „Kriterije iz Kopenhagena“, što znači da mora usvojiti ukupnu postojeću EU legislativu (poznatu pod imenom Acquis Communautaire) u svoj vlastiti pravni sustav i dokazati da je država sa stabilnom i zdravom demokracijom i gospodarstvom. Po završetku pregovora, potrebno je ratificirati sporazum o pridruživanju u svakoj od država članica te u samoj državi kandidatkinji. U većini slučajeva, nove članice biraju održavanje referenduma kao dio postupka ratifikacije.
Do svibnja 2004. godine postojalo je 15 država članica EU s ukupno 375 milijuna građana. Još deset zemalja, većinom iz središnje i istočne Europe, pristupilo je Europskoj uniji 2004. Bugarska i Rumunjska pristupile su Uniji 2007. godine, čime se populacija Europske unije povećala na gotovo 500 milijuna stanovnika. Hrvatska je u pregovorima za članstvo i najvjerojatnije će pristupiti Uniji u roku od sljedećih pet godina. Turska je također država kandidatkinja i moći će pristupiti Uniji – neki kažu do 2015. ili kasnije – ako ispuni sve uvjete članstva. EU pruža značajnu financijsku pomoć i savjete kako bi pomogla državama kandidatkinjama u pripremama za članstvo. Glavna uprava za proširenje pri Komisiji odgovorna je za države kandidatkinje.