Primjer:
Odluka fakultativnog vijeća kojom se oduzima magisterij osobi X.Y. zbog toga što je ona plagirala taj svoj magistarski rad.
Ovo je upravni akt.
Razlog:
1.konkretnost: odluka se odnosi na točno određenu osobi i na točno određenu situaciju.
2.autoritativnost - jednostranost: odluku donosi fakultativno vijeće koje je spada u javnu upravu (fakultet je javna ustanova) i ta odluka je donesena zbog ovlasti koju to tijelo ima na temelju pravne norme (ovlast je propisana pravnim pravilom i osobe na koje se odluke odnose nemaju drugog izbora nego poštovati ih) - to je izraz volje javne uprave.
3.pravno djelovanje(učinak) : ova odluka ima pravni učinak, tj. djeluje na pravni odnos između javne uprave i fizičke (ili pravne) osobe. Ovdje se ukida određ. pravni odnos, tj. X.Y. gubi status magistra (mislim da to ide tak nekak).
4.pravna vezanost: uprava smije raditi samo ono što joj je dodijeljeno u ovlast pravnom normom. Fakultativno vijeće ima pravni temelj za oduzimanje magisterija X.Y.-u ako je utvrdilo da je isti plagijat. Dakle, kada bi upravno tijelo oduzelo nekome titulu iz pukog hira, tj. bez ikakvog razloga zasnovanog na zakonu, djelovala bi nezakonito (ne bi postojao element pravne vezanosti). Čim jedan od ovih elemenata ne postoji u nekoj odluci, rješenju... ne radi se o upravnom aktu.
Primjer 2: (to smo radili na predavanju)
Gradsko poglavarstvo grada ZG donjelo je odluku o prodaju podružnice trgovačkog društva u vlasništvu grada na javnom natječaju.
E, sad, ovo nije upravni akt jer kad samo pročitaš primjer vidiš da se radi o prodaji nečega što je u vlasništvu određenog subjekta. Dakle, ovdje gradsko poglavarstvo, iako je upravno tijelo, nastupa kao pravna osoba koja "daje oglas u novine".
1. konkretnost: postoji - radi se o točno određenom trg. društvu.
2. autoritativnost: Ne postoji - nitko nije obavezan na ništa ovom odlukom; dakle, ovdje se uprava (poglavarstvo) ne nalazi u autoritativnom položaju, a drugi subjekti u subordiniranom (podređenom) položaju. Drugim riječima, 'ko bu htel, bu kupil taj udio, kaj ne".
on je nama na kraju predavanja rekao koji jesu, a koji nisu upravni akti od tri primjera koja nam je dao. a ovo sama zaključiš prema karakteristikama upravnog akta koje smo radili baš na tom predavanju, i ukratko nam je objasnio svaku od tih karakteristika.
meni isto puno pomaze to kaj pises pa ako imas koji dr primjer pliz napisi li netko drugi :worshippy:
evo oakja sada gledam te neke primjere i ne mogu douciti davanje punomoci znaci zakonskom zastupniku da ga zatupa u upravnom sporu jer je on sprijece dali je to UA ili?
sve mi se cini nece biti dobro
Gle, po onom svemu kaj je on nama pričao i kaj sam ja čitala o UA, a pročitala sam taj dio već...pa, evo sad ga čitam treći put.. Uglavnom, po meni to nije UA jer: tko daje tu punomoć? - pretpostavljam fizička osoba. (to je kao da ja dam punomoć svom odvjetniku -kojeg nemam
- da me zastupa u nekoj parnici). Prema onoj karakteristici UA-a Pravna vezanost (a i u 5.dijelu "Glave sedamnaeste" str.363.) - upravne akte donose tijela državne uprave koja imaju ovlast za njihovo donošenje (tj. uzima se širi pojam uprave - jer onda u to spadaju tijela drž.upr. + pravne osobe s javnim ovlastima) - tu ovlast imaju na temelju pravne norme, tak da davanje punomoći od strane fizičke osobe po svemu sudeći nije UA. Kaj ti misliš o tome? :face12:
