Zahvaljujem kolegi Montani koji je ovo detaljno razradio:
MOR – MEĐUNARODNA ORGANIZACIJA RADA
MOR ukratko;
- osnovana je 1919.g. na mirovnoj konferenciji u Versaillesu usporedo s Ligom Naroda tj. Društvom naroda
- Mor je specijalizirana agencija UN-a s trojnim sustavom koja okuplja vlade, poslodavce i radnike država članica s ciljem da zajedno promoviraju socijalnu pravdu i međunarodno priznata ljudska i radnička prava
- glavni cilj organizacije je osiguranje boljih uvjeta rada i sveukupnog položaja radnika
- organi MOR-a su: 1.MEĐUNARODNA (opća/generalna) KONFERENCIJA (skupština) RADA, 2.ADMINISTRATIVNI SAVJET (tj. upravno vijeće) te 3.MEĐUNARODNI BIRO (ured) RADA
- normativnu djelatnost MOR-a obavlja Opća konferencija rada koja: a) odlučuje o izmjenama Ustava MOR-a (potrebna 2/3 većina), b) usvaja završni račun i donosi budžet, c) donosi konvencije i rekomendacije MOR-a 2/3 većinom glasova, d) odlučuje o promjeni sjedišta zasjedanja (potrebna 2/3 većina), e) odlučuje o prijemu zemlje u članstvo (potrebna 2/3 većina)
- sjedište organizacije je u Ženevi
- Društvo naroda je prethodilo UN. UN je nasljednik Društva naroda. Raspadom Društva naroda, MOR je na osnovi Povelje UN specijalizirana organizacija UN. Zato je članstvo MOR-a povezano s članstvom UN-a. RH je postala članicom UN 22. 5. 1992., a 6. 8. 1992. postaje članicom MOR-a izvjestivši Generalnog direktora Međunarodnog ureda rada o prihvaćanju obveza iz Ustava MOR-a
- RH je prihvatila MONISTIČKU TEORIJU RATIFICIRANE KONVENCIJE (monistička teorija – nakon ratifikacije i objave konvencija postaje izvor prava sa hijerarhijskom snagom iznad zakona). Imamo 2 TEORIJE RATIFICIRANE KONVENCIJE - 1.)MONISTIČKU i 2.)DUALISTIČKU (dualistička teorija – konvencija postaje izvor prava tek kada ju zemlja članica pretoči u svoje nacionalno zakonodavstvo)
MOR opširno;
MOR je specijalizirana međunarodna javna organizacija radnog prava s posebnim statusom i trojnim sustavom. U svojoj strukturi ima predstavnike svake zemlje članice – 2 predstavnika Vlade, 1 predstavnika poslodavaca i 1 predstavnika radnika. Njezino se članstvo sastoji od predstavnika vlada, poslodavaca i radnika.
- osnovana je na mirovnoj konferenciji u Veraillesu 1919.g. na temelju članka 23. Pakta Lige Naroda (iliti Društva Naroda). Osnovana je u okviru Društva Naroda kao tehnička organizacija i sredstvo Društva naroda radi ostvarivanja općeg mira.
- Pakt Lige naroda (1919.) u čl. 23. sadrži načelo jednakosti jer nalaže obvezu osiguranja i održavanja pravičnih i ljudskih uvjeta rada za muškarca, ženu i dijete u područjima država članica kao i u zemljama na koje se prostiru njihovi gospodarski i industrijski odnosi...
- Ustavom MOR-a (utvrđen 1919.g.) određeno je da je MOR stalna organizacija uspostavljena za unapređenje ciljeva postavljenih u Uvodu Ustava i Philadelphijskoj deklaraciji od 10. 5. 1944., a čiji je tekst dodatak Ustavu. Po njenom Ustavu svrha je MOR-a da izrađuje međunarodne konvencije i preporuke o pojedinim pitanjima iz oblasti rada, radnih odnosa i socijalne politike, kako bi se osigurale bolje radne prilike i bolji položaj radnika.
- 1944.g. Philadelphijska deklaracija potvrdila je postojeća ustavna načela (pravo na rad) i uvela neka nova – svako ljudsko biće ima pravo, bez diskriminacije (dakle bez obzira na rasu, vjeroispovijed ili spol), na materijalno blagostanje i duhovni razvoj u uvjetima slobode i dostojanstva, ekonomske sigurnosti i jednakih mogućnosti. – a MOR se obvezala da će pomagati zemljama kojima je cilj postizanje veće zaposlenosti, socijalne sigurnosti i dr.
- 1946.g. postala je prva specijalizirana agencija UN-a (na njeno zasjedanje se poziva i predstavnik UN-a)
Ciljevi MOR-a:
1. OPĆI I TRAJAN MIR – može se temeljiti jedino na socijalnoj pravdi jer socijalna nepravda u području radnih odnosa ugrožava opći i trajan mir
2. SOCIJALNA PRAVDA
3. MEĐUNARODNO NETJECANJE NA TRŽIŠTU RADA – međunarodnim uređivanjem radnih uvjeta stvara se ravnoteža međunarodnog natjecanja na tržištu rada
4. Glavni cilj – osiguranje boljih uvjeta rada i sveukupnog položaja radnika
Tko vrši normativnu djelatnost MOR-a – Organi MOR-a?
TROJNI SUSTAV MOR-a: sastavljen je od vladinih predstavnika te predstavnika poslodavačkih i radničkih organizacija. Svaku državu članicu predstavljaju u Općoj skupštini 2 vladina predstavnika, jedan poslodavaca, a drugi radnika. Zašto trojni sustav?=Time se nastoji razviti povjerenje i približiti interese predstavnika poslodavaca i radnika te postići socijalni mir.
ORGANI MOR-a
1. GENERALNA (OPĆA) KONFERENCIJA RADA
- je najviši organ MOR-a, ona je vrhovno i zakonodavno tijelo; vrši normativnu djelatnost MOR-a.
- sastoji se od predstavnika svih država članica, svaku državu zastupa 4 predstavnika: 2 Vlade, 1 poslodavaca i 1 radnika. Predstavnika rada i poslodavaca imenuje Vlada države članice u sporazumu s najreprezentativnijim organizacijama radnika odnosno poslodavaca. Svaki predstavnik može imati dva savjetnika za svaku točku dnevnog reda (ako se pitanja tiču žena, jedan od savjetnika mora biti žena). Savjetnici nemaju pravo glasa.
Država koja nije platila doprinos za pokriće troškova ne može sudjelovati u glasovanju.
- konferencija se sastaje najmanje jednom godišnje.
- odluke opće konferencije rada donose se većinom glasova delegata tj. predstavnika, osim u nekim točno određenim slučajevima kada je potrebna kvalificirana većina od 2/3 glasova – o izmjenama Ustava, o promjeni sjedišta zasjedanja, o prijemu zemlje u članstvo, donosi završni račun.
- u sklopu normativne djelatnosti, odlučuje o budžetu, donosi KONVENCIJE i REKOMENDACIJE, nakon što je 2/3 većinom izglasala tekst iznose ga na 4 ravnopravna jezika.
- skupštinu tj. konferenciju vodi do izbora predsjedništva, predsjednik administrativnog savjeta (upravnog vijeća). Bira se predsjednik i 3 potpredsjednika.
- Generalni direktor (on vodi Međunarodni biro rada) tijekom zasjedanja obavlja funkciju Generalnog tajnika i njegov je zadatak da 4 mj. prije otvaranja konferencije dostavi dnevni red državama članicama.
2. ADMINISTRATIVNI SAVJET - provedbeno tijelo, izvršni organ MOR-a
- obavlja izvršnu djelatnost (izvršavanje zakona i akata) ali ima i funkciju predlagača – predlaganje nacrta za normativne akte i izvršavanje tih akata. Dalje: odlučuje o aktivnostima koje treba poduzeti na osnovu usvojenih rezolucija, saziva sjednice, odlučuje o dnevnom redu, ocjenjuje zaključke odbora, ima ulogu u financijskom i upravnom polju, raspravlja o nacrtima...
- on je kolegijalni organ koji se sastoji od 112 mjesta (58+28+28); zastupljenost po kontinentima s obzirom na ukupan broj stanovništva i ekonomsku aktivnost.
- bira predsjednika i 2 potpredsjednika iz svojih redova. Ima vlastiti poslovnik te imenuje Generalnog direktora Međunarodnog ureda rada, te imenovanje podnosi na odobrenje Međunarodnoj konferenciji rada.
- administrativni savjet (upravno vijeće) se bira na vrijeme od 3. g.
3. MEĐUNARODNI BIRO (URED) RADA - stalno tajništvo MOR-a, stručna služba
- Biro rada je stručna služba – prikuplja sve podatke o određenom problemu, provodi stručne analize, priprema akte za točke dnevnog reda Skupštine, pruža pomoć Vladama država članica.
- ima stalno sjedište u Ženevi, a nalazi se pod upravom Administrativnog savjeta. Na čelu je Generalni direktor koji ujedno obavlja dužnost tajnika Opće konferencije rada. On odgovara za rad i dobiva instrukcije od Administrativnog savjeta te mora biti nazočan svim sjednicama Administrativnog savjeta kao i njegov zamjenik. Generalni direktor imenuje osoblje. Ne smije tražiti ni primati upute od bilo koje vlade. Ni jedna država ne smije utjecati na obavljanje njihove dužnosti (Gen. dir. i osoblja).
- osoblje biroa je internacionalno (međunarodno) i odgovorno je za svoj rad direktoru Biroa sa zabranom primanja uputa za rad od svoje zemlje.
Normativna djelatnost MOR-a?
NORMATIVNA DJELATNOST MOR-a - ona je najznačajnija aktivnost MOR-a
- sastoji se u pripremanju i donošenju KONVENCIJA i REKOMENDACIJA – akti MOR-a
KONVENCIJE MOR-a
- sastoji se od više dijelova i ne moraju svi biti obvezatni
- da bi djelovale kao izvor prava (tj. da bi postala unutrašnji zakon države) konvencije moraju biti ratificirane od strane države članice MOR-a i tek tada, kad je ratificira, postaje obavezna za državu članicu. Ako je konvencija ratificirana, Međunarodna organizacija ima pravo kontrole nad izvršavanjem konvencije u odnosnoj državi. Svaka država slobodno odlučuje da li će je ratificirati ili ne. – zemlja članica mora u roku 1 god. – 18 mj. razmotriti i odlučiti o ratifikaciji - da li prihvaća obveze ili ne.
- Konvencija ima karakter višestranog međunarodnog ugovora
sa klauzulom NON VARIETEUR – NEMA IZMJENA što znači da zemlja članica koja odluči ratificirati konvenciju mora njezin tekst u svom zakonodavstvu primjenjivati u minimumu kako je konvencijom određeno bez obzira koju teoriju prihvaća (monističku ili dualističku). U samoj konvenciji može biti izričito predviđeno da se mogu ratificirati samo određene, a ne sve odredbe.
Država članica koja ju je ratificirala treba svoje nacionalne zakone prilagoditi njenom tekstu, tj. dijelovima koje je ratificirala.
Pravna narav konvencije:
- prava neposredne primjene (najniža dob za zaposlenje)
- prava progresivne naravi (zahtjeva Vladine mjere)
Ratifikacijom konvencije postiže se jednakost prava u državama koje su je ratificirale
- npr. minimalno 18 radnih dana godišnjeg odmora.
REKOMENDACIJA (PREPORUKA)
- donosi je Generalna konferencija po istom postupku i s istom većinom glasova kao i konvenciju
- ima manju pravnu snagu od konvencije (konvencija stvara obvezu za državu koja ju ratificira, dok preporuka je savjet, uputa kako da se određeno pitanje riješi i nije obvezujuća).
- ima provedbeni ali i fakultativni karakter. Putem provedbenog karaktera (u provedbenim postupcima mogu se provesti ideje iz nje) rekomendacija se može pretočiti u nacionalno zakonodavstvo zemlje članice MOR-a koja je prihvatila rekomendaciju (te se zemlja članica obvezuje se da će poduzeti odgovarajuće mjere kako bi ideje i rješenja iz rekomendacije pretočila u nac. zakonodavstvo).
Vremenski početak primjene ovisi o tome da li država članica prihvaća monističku ili dualističku koncepciju.
- može se donijeti: 1.- samostalno, neovisno o donošenju konvencije
2.- paralelno uz određenu konvenciju i o istom predmetu
3.- umjesto konvencije
RAZLIKA IZMEĐU KONVENCIJE I REKOMENDACIJE – je u tome što konvencija ratifikacijom postaje izvor nacionalnog prava države koja je tu konvenciju ratificirala, dok rekomendacija usvajanjem od strane država članica ne proizvodi učinak izvora prava (razlika 1.).
Razlika je i u tome što konvencija stvara obvezu za državu koja ju ratificira, dok preporuka je savjet, uputa o uređenju pojedinih pitanja (razlika 2.).
Odnos ratificirane konvencije MOR-a prema zakonodavstvu zemlje članice koja ju je ratificirala?
TEORIJE RATIFICIRANE KONVENCIJE - odnos ratificirane konvencije MOR-a prema
nacionalnom zakonodavstvu
1. MONISTIČKA KONCEPCIJA (RH) – u državama koje prihvaćaju monističku koncepciju, ratifikacijom konvencije ili međunarodnog ugovora i nakon objavljivanja ona postaje izvor prava koji trebaju svi primjenjivati – postaje obvezna.
- Konvencija tada postaje izvor prava sa hijerarhijskom važnošću iznad zakona (tj. ima hijerarhijsku važnost međunarodnog izvora prava iznad nacionalnih).
2. DUALISTIČKA KONCEPCIJA – u zemljama koje prihvaćaju dualističku koncepciju, konvencija
počinje djelovati tek nakon što je zemlja članica odredbe iz konvencije pretočila u svoj interni propis odnosno nacionalno zakonodavstvo, tj. konvencija mora biti pretočena u zakon dotične zemlje.
- interni pravni poredak i međunarodno pravo su 2 odvojena sistema.
KONTROLA PRIMJENE KONVENCIJE
Ustav kontrolira putem:
1. REKLAMACIJE – može se uputiti profesionalna organizacija rada protiv one države članice koja na odgovarajući način nije osigurala primjenu konvencije koju je ratificirala. Poziva je da u određenom roku da izjavu koja treba biti ocjenjena kao zadovoljavajuća.
2. TUŽBE – može je podnijeti jedan član MOR-a protiv drugog za kojeg smatra da nije na odgovarajući način osigurao primjenu konvencije koju je ratificirao.
Samo informativno;
OBVEZA PODNOŠENJA AKATA MJERODAVNOJ VLASTI I IZVJEŠTAJNA OBVEZA
- svaka država članica obvezna je u roku 1 g ili iznimno 18 mj od usvajanja podnijeti nacionalnoj vlasti s ciljem da je pretvore u zakon.
- država obavješćuje Generalnog direktora Ureda rada o poduzetim mjerama (kao i RH 1992.g.).
- ako se ne dobije suglasnost (odnosno ako ne ratificira konvenciju?), država nema nikakve druge obveze osim da podnosi izvješća o stanju njezina zakonodavstva u određenim razdobljima.
- ako je ratificirala konvenciju obvezna je podnositi Međunarodnom uredu rada godišnje izvješće o mjerama poduzetima za primjenu konvencije.
- države su obvezne dati predstavničkim organizacijama poslodavaca i radnika kopije obavijesti i izvješća podnesenih Generalnom direktoru u svezi s usvajanjem.
RATIFIKACIJE, PRIMJENA I ODJAVA KONVENCIJA
Ratifikacija je formalan čin kojim država članica preuzima međunarodnu obvezu da će poduzeti potrebne mjere radi primjena odredaba te konvencije. Svaku ratifikaciju registrira Generalni direktor Međunarodnog Ureda rada. Za stupanje na snagu traži se prihvaćanje minimalnog broja ratifikacija (obično dvije).
Primjena pojedinih odredaba može biti privremeno odgođena u slučaju rata, izvanrednih događaja...
U samim konvencijama određuju se uvjeti njihove odjave.
))
