Vidi slajd na Googlu tj. predavanja od 29.10.2009. - EUP1 NASTANAK I RAZVOJ EU i slajd
PROCESI INTEGRACIJE HRVATSKE I EU
Možda će Vam ovo pomoći - slijedi
PREDAVANJA IZ POSLIJEDIPLOMSKOG STUDIJA IZ EUROPSKOG PRAVA
Povijest europskih integracija
(O. F. Robinson, T. D. Fergus, W. M. Gordon, European legal history, London 2000)
Nb: za razdoblje nakon 2000. sugerira se konzultirati natuknicu „Europska unija“ u
Pravnom leksikonu, LZ Miroslav Krleža, Zagreb
Podloga
- Liga naroda → OUN
- Meñunarodni sud pravde, GATT, WTO
- Europske zajednice 1950ih → Ugovor o Europskoj Uniji iz Maastrichta 1992/1993
- izmjena ciklusa „integracija – dezintegracija“ u povijesti Rimsko Carstvo – sveučilišta i
ius commune – nova fragmentacija u nacionalne države i nacionalna prava → EU i
pravna integracija koja ima prednost pred nacionalnim pravom
- počeci su bili politički:
konferencija u Haagu 1948. pozvi na gospodarsko i političko ujedinjenje Europe
(← reakcija na SSSR) →
-- SAD, Marshalov plan, NATO
-- osnivanje Vijeća Europe 1949: cilj razvijanje suradnje na gospodarskom, društvenom i
kulturnom planu meñu državama članicama
- ali, Vijeće Europe bez zakonodavnih ovlasti – političke rezolucije koje je trebalo
provesti u nacionalnim zakonodavstvima
(ipak, Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda 1951 (1953) –
reakcija na nedavnu prošlost
Formiranje Europskih zajednica
- Europske zajednice – namjera europske integracije od samoga početka
- Rimski ugovor kojim je formirana EEZ, čl. 2
- zajedničko tržište, progresivna ekonomska politika, poticanje harmoničnog razvoja
gospodarskih aktivnosti, trajnog razvoja, gospodarske stabilnosti, podizanje životnog
standarda i bližih veza izmeñu država
- povijest europskih zajednica: 1950, Robert Schuman: povezivanje industrije ugljena i
čelika Francuske i Njemačke: 1) supranacionalno ureñenje onemogućiti će sukobe, 2)
osnova za rast tih dviju kao i drugih zemalja → + Italija, Benelux
= Pariski ugovor 1952, sklopljen na 50 godina (2002): Europska zajednica za ugljen i
čelik (ECSC): zajednički režim proizvodnje ugljena i čelika – šest članica – Velika
Britanija ostala izvan: suverenitet
- naddržavna organizacija: Visoka vlast – donošenje normativnih i administrativnih
mjera sa izravnom primjenom u državama članicama na pravne i fizičke osobe;
predstavnici država nisu predstavljali nacionalne interese niti su smjeli primati upute od
država članica + Vijeće ministara, koje je odražavalo nacionalne interese; neke su se
mjere mogle donositi i većinom glasova
- sastanak ministara vanjskih poslova u Messini 1955: temeljni cilj politička integracija,
a neposredni je gospodarska integracija
- 1956: Paul-Henry Spaak (Belgija) – Spaakov izvješće, preporučeno dalja integracija
gospodarstava članica kao najbolji put prema političkoj integraciji
preporučena daljnja gospodarska integracija
→ 1957: dva Rimska ugovora: EEC i Euratom: 1. 1. 1958 (+ ESCS)
- Euratom i ESCS su specifični po predmetu, EEZ je je „rezidualna“, trebala je pokriti
široku gospodarsku aktivnost koja nije bila uključena u prva dva ugovora = najvažnija:
- zajedničko tržište država-članica kao najvažniji cilj:
četiri slobode (uklanjanje umjetnih barijera trgovine i izgradnja zajedničke politike u
nekim područjima): 1) slobodan promet roba bez carinskih i drugih ograničenja, 2)
slobodno kretanje rada, 3) slobodni promet kapitala, 4) sloboda davanja usluga
- sve tri zajednice osnovane kao pravne osobe
- institucionalna stuktura ESCS ≈ slično i za nove članice (teoretski neovisne jedna od
druge): zakonodavstvo (Vijeće ministara, ali neke odluke su se mogle donositi i
većinski), izvršna vlast, sudske i konzultativne funkcije
= no, uviña se da je s obzirom na identično članstvo i slične interese – deplasirana
potpuna odvojenost institucija
- sa Rimskim ugovorima dogovorene su i Konvencije o odreñenim institucijama
zajedničkim europskim zajednicama, 1958: → jedna konzultativna Skupština zajednice
+ jedan sud za tri zajednice: Europski sud
(nisu dirane zakonske i izvršne nadležnosti)
- 1967. Merger Treaty (Ugovor o spajanju): jedinstven zakonodavni organ: Vijeće
ministara
- jedinstveni izvršni organ: Komisija (Bruxelles)
- članstvo triju zajednica – usporedno širenje tj. istodobno članstvo u sve tri zajednice
Širenje
- 1960 Europsko udruženje slobodne trgovine (EFTA): Portugal, Velika Britanija,
Danska, Norveška, Austrija, Švedska, Švicarska - motivacija gospodarska suradnja (≠
politička – suverenitet)
- 1973 – u europske zajednice ulaze: Irska, Danska, V. Britanija, 1981 - Grčka, 1986 -
Španjolska i Portugal; 6 → 12
1973. EFTA: preostale članice + Island i Lihtenštajn - individualni sporazumi država
članica sa europskim zajednicama
→ 1992. Europsko gospodarsko područje: nestale sve trgovinske barijere izmeñu EFTA i
europskih zajednica → četiri temeljne slobode, competition law i druge vrste suradnje
protegnute na EFTA i europske zajednice (→ 1994. Švicarska odbila na referendumu
1993)
– zemlje EFTA nisu mogle sudjelovati u odlučivanju u europskim zajednicama
- no, za većinu EFTA sporazumi su imali smisla samo kao korak prema punom
uključivanju
- siječanj 1995: Austrija, Finska,Švedska, → EEZ (Norveška ≠ referendum; 2x – 1970)
- odanost proširenju: Europsko vijeće u Koppenhagenu 1993 politički i gospodarski
kriteriji: odanost zapadnom tipu demokracije i stabilnost institucija, poštivanje
manjinskih i ljudskih prava, razvijenost gospodarstva na tržišnim načelima, prihvaćanje
ciljeva političke i monetarne unije, usvajanje pravne stečevine (acquis communitaire)
(Agenda 2000) ← raspad komunističkog bloka: politička motivacija
- 2004: Cipar, Češka, Estonija, Letonija, Litva, Mañarska, Malta, Poljska i Slovenija
- 2007: Bugarska, Rumunjska
Posljednja faza (→ EU)
- zadaća bližeg povezivanja naroda Europe (Rimski ugovori, EEZ)
- bez praktičkih rezultata tijekom 1970. i ranih 1980-ih – carinska unija brzo ostvarena,
ali slabi rezultati glede zajedničkog tržišta
- 1984. nacrt ugovora o EU koji je trebao zamijeniti Rimski ugovor:
proširenje nadležnosti središnjih institucija na račun država članica u području
gospodarske i monetarne politike – preradikalno, odbijeno 1985; umjesto toga
- Jedinstveni europski akt (Single European Act) 1986 (→ 1987): dodatak Rimskom
ugovoru (a ne zamjena): 1) zadaća realizacije zajedničkog tržišta do 1992., 2) nove
agende unutar Rimskog ugovora: okoliš i gospodarska i društvena povezanost, 3)
suradnja meñu članicama glede vanjske politike, 4) formalno priznanje postojeće prakse
Europskog vijeća tj. redovitih sastanaka šefova država ili vlada radi raspodjele pitanja iz
politike, zajedničke politike i poticaja za njeno razjašnjenje (još od 1975)
+ ustanovljenje Europskog parlamenta (počeo kao Skupština Zajednice)
- izvorna Skupština bila je nominirana, a ne izabrana sa konzultativnim funkcijama
- neposredni izbori od 1979.: demokratsko predstavništvo naroda Europe → povećanje
njegovog utjecaja → Single Act: aktivnija i neposredna uloga Europskog Parlamenta u
zakonodavnom postupku
→ veća integracija tržišta → potreba ujednačene regulacije ili barem koordinacije tržišno
usmjerenih politika
- širenje nadležnosti EEZ
- prosinac 1990: 12 članica suglasile su se o ratifikaciji i primjeni novog Sporazuma o
EU (Maastrichtski sporazum) 1991; → EZ
- prva prepreka: Velika Britanija protiv socijalnih odredbi koji su značajno prelazili
odredbe Rimskog ugovora (+ odraz na Europsku socijalnu povelju 1989) → kompromis
→ veljača 1992. Sporazum iz Maastrichta (+ „opt out“ odredba – osloboñenje UK
obveze da prihvati osporene socijalne odredbe)
- problemi u Danskoj i Velikoj Britaniji, + ustavni problemi
- ali ratificirana i stupila na snagu 1. 10. 1993.
EU
Ugovor o EU iz 1991 – počiva na tri stupa:
- glavni od tih stupova su tri Europske zajednice (najvažnija uloga EEC je prepoznata) –
jednako kao i kod Jedinstvenog europskog akta temeljnom su aktu dodani amandmani koji
su otvorili nova polja: grañanstvo EU svakog člana države članice, ono ga ovlašćuje da
glasa na lokalnim i europskim izborima u zemlji u kojoj ima prebivalište – otvoreno
pitanje nacionalnog identiteta
- odredbe o ombudsmanu, osnažene odredbe o supsidijarnosti, naglasak na ekonomskoj i
monetarnoj uniji (ecu)
- drugi stup je zajednička vanjska i obrambena politika
- treći, suradnja u pravosuñu i policijskim poslovima
(nadležnosti nova dva stupa – kroz institucije postojećih zajednica, ali za razliku od EZ,
EU nema pravnu osobnost ni meñunarodnopravnu osobnost)
- 1999 - Ugovor iz Amsterdama 1999: nije bio toliko obvezujući kao što su se mnogi
nadali, potakao je pitanje institucionalne reforme u svjetlu predstojećeg proširenja Unije;
najviše se odnosi na treći stup
- osnažena uloga Parlamenta i proširena upotreba većinskog izglasavanja u zakonodavnim
postupcima Vijeća
- suglasnost o otklanjanju različitih oblika diskriminacije
- izmjena tripartitne strukture – pravosudna suradnja u području grañanskog prava
premještena je u prvi stup i time postala predmet većinskog odlučivanja i predmet
Europskog suda, u sporazum je uključen Schengenski sporazum, na snazi od 1990, ali tada
samo izmeñu nekih članica (op out za Englesku i Irsku)
- odedba koja omogućava europu dvije brzine, pod odreñenim uvjetima neke (ne nužno
sve) mogu uobličiti svoje inicijative zasebno – zbog različitih gospodarskih, društvenih i
kulturnih stupnja razvoja
2000 – Ugovor iz Nice – prilagodbe institucija EU i priprema za širenje na nove članice;
Povelja ljudskih prava → obvezujući status sa Ustavnim ugovorom EU: novi pravni temelj
(≠ amandmani na Rimski ugovor), napuštanje trojake organizacijske strukture, pravna
osobnost EU umjesto pravne osobnosti EZ; preustroj institucija)
