Opće upravno pravo (arhivirano)

[Boris]

jel mi moze netko reci jesu li pitali one koji su polozili preko kolokvija na usmenom i preksajni zakon?? cuo sam da je postavio pitanje-dva i to je to

 

[smotankusha]

za ovaj predmet stvarno treba znat sve i ko uči po knjizi vidjet će da svaki naslov i podnaslov je potencijalno pitanje u testu! i nema preskakanja ljudi moji, osim ako je prof. napomenuo na predavanju da nešto ne treba inače je sve bitno... i bitno je naravno sve napisat i odgovorit vezano uz pitanje tj. podnslovčić koji će ti prof stavit kao pitanje na pismenom da bi dobio 5 bodova

 

[Jadranka15]

Odgovor na post "tratinčica" na pitanje
Kada se moze odbiti zahtjev za izdavanje putnog lista? (pitanje- forum)

PRAVILNIK
o izdavanju putnih listova, viza i
posebnih osobnih iskaznica strancima (NN br.109/03 – Zakon o strancima)

Članak 5.
Putni list neće se izdati strancu ako postoje zapreke iz članka 14. (odnosno članak 13. ) Zakona o strancima u kojem slučaju Ministarstvo unutarnjih poslova obavješćuje DM/KU Republike Hrvatske o postojanju zapreka, a DM/KU Republike Hrvatske izdaje rješenje o odbijanju zahtjeva.

Protiv rješenja kojim se odbija zahtjev, stranac može izjaviti žalbu u roku petnaest dana od dana primitka rješenja.

O žalbi odlučuje Ministarstvo unutarnjih poslova.


Članak 14.
Kada policijska uprava, odnosno policijska postaja utvrdi postojanje nekih od razloga iz članka 13. ovoga Zakona, oduzet će putnu ispravu za stranca.
O oduzimanju putne isprave za stranca donosi se rješenje.
Protiv rješenja stranac ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana dostave. O žalbi odlučuje Ministarstvo unutarnjih poslova RH.

Članak 13.
Putna isprava za stranca neće se izdati strancu:
1. protiv kojeg se vodi kazneni ili prekršajni postupak, osim ako postoji suglasnost državnog tijela koje vodi postupak,
2. koji je osuđen na kaznu zatvora ili novčanu kaznu, dok kaznu ne izdrži odnosno dok ne plati novčanu kaznu,
3. koji nije regulirao svoju dospjelu imovinsko-pravnu obvezu za koju postoji ovršni naslov,
4. ako to zahtijevaju razlozi zaštite javnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja.
Strancu koji je u postupku prisilnog udaljenja može se izdati putni list za stranca neovisno od postojanja okolnosti iz stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovoga članka.
U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, stranac ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana dostave. O žalbi odlučuje Ministarstvo unutarnjih poslova RH.

 

[vlatkap]

kada se mora, a kada se moze odbiti zahtjev za izdavanje putnog lista?

evo iz knjige: ( jednostavniji odgovor )
-odbit će se podnositelju za kojeg se sumlja da će:
1.izbjeći prisustvo u kaznenom postupku ili izvršenje presude kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju duže od 3mj – na zahtjev nadelđ. suda
2.izbjeći izvršiti dospjelu imovinskopravnu obvezu bračnog odnosa ili odnosa roditelja i djece, poreznu obvezu ili dr. imovinskopravnu obvezu – na zahtjev nadlež. suda
3.izbjeći vojnu obvezu – na zahtjev nadlež. vojnog tijela
- zahtjev za izdavanje vize odbit će se i kad u zemlji za koju se viza traži vlada epidemija zaraznih bolesti
- izdaanje putnog lista nemože se odbiti

MOŽE SE ODBITI
1.ako postoji opravdana sumlja da će podnositelj zahtjeva djelovati protivno propisima o zabrani ili ograničenju uvoza, izvoza, transporta ili raspačavanja opojnih sredstva
2.ako to zahtjevaju razlozi nac. sigurnosti ili zaštite javnog poretka

 

[blabla]

vlatkap, to je odgovor na pitanje pod c) Odbijanje zahtjeva za izdavanje putne isprave i vize str.162-163 knjiga UP, a kolegica trantinčica je postavila pitanje: Kada se moze odbiti zahtjev za izdavanje putnog lista? Pošto vrlo malo piše o putnom listu na str.161 knjige UP, morala sam se poslužiti Zakonom o strancima, jer razlika je između putnog lista, putne isprave i vize. Pozdrav

ma vlatkap je dobro odgovorila, nema potrebe za traženje odgovora u zakonu koji nam ne spada pod literaturu..
a sigurno i izvorno pitanje nije glasilo za list već za ispravu.

nikada nam katedra nije postavila pitanje koje na spada u literaturu!

 

[Afrodita]

ma vlatkap je dobro odgovorila, nema potrebe za traženje odgovora u zakonu koji nam ne spada pod literaturu..
a sigurno i izvorno pitanje nije glasilo za list već za ispravu.

nikada nam katedra nije postavila pitanje koje na spada u literaturu!

Potpuno se slažem, to sam i ja baš htjela napisati, vjerojatno je netko dok je pisao pitanja s ispita se zabunio pa napisao list a ne isprava, i nema nikakve šanse da stave pitanje u test koje ne spada pod literaturu :wink5:

 

[Jadranka15]

Dobar dan, kako bi Vi svojim riječima odgovorili na ova pitanja koja su bila na rokovima tj. pismenom dijelu Općeg upravnog prava i to:
4. Uzakonjavanje prava državljanstva - bilo na roku 7.09.2009. i
3. Uzakonjavanje državljanstva u hrvatskom pravu - bilo na roku 19.01.2009. i 14.04.2009.

Hvala.

 

[laminat]

Čul sam neki dan informaciju da mi koji smo položili samo 2.kolokvij i koji na pismenom pišemo samo prvi kolokvij,da na usmenom odgovaramo samo prvi kolokvij..A pošto ja nisam čul da je to Šikić izjavil,poslal sam mu mail upit jel to doista točno i on veli da to uistinu i je tak..:luxhello:

I sad mene zanima jel neko zna možda koji je razlog zakaj mi odgovaramo samo prvi dio?? Mislim,nije da se bunim,al malo mi je o čudno :boldyellow::Up_to_something::auto::crazy:

 

[Afrodita]

Čul sam neki dan informaciju da mi koji smo položili samo 2.kolokvij i koji na pismenom pišemo samo prvi kolokvij,da na usmenom odgovaramo samo prvi kolokvij..A pošto ja nisam čul da je to Šikić izjavil,poslal sam mu mail upit jel to doista točno i on veli da to uistinu i je tak..:luxhello:

I sad mene zanima jel neko zna možda koji je razlog zakaj mi odgovaramo samo prvi dio?? Mislim,nije da se bunim,al malo mi je o čudno :boldyellow::Up_to_something::auto::crazy:

I ja sam mu prije koji tjedan poslala mail i također je odgovorio da se odgovara samo prvi dio, a oni koji su prošli oba oni odgovaraju samo gradivo drugog kolokvija, tako nam se omogućuje da u svakom slučaju bude lakše riješti ispit preko kolokvija

 

[laminat]

I ja sam mu prije koji tjedan poslala mail i također je odgovorio da se odgovara samo prvi dio, a oni koji su prošli oba oni odgovaraju samo gradivo drugog kolokvija, tako nam se omogućuje da u svakom slučaju bude lakše riješti ispit preko kolokvija

A jel mi osim pitanja iz prvog kolokvija pišemo i prekršajni zakon ili to ne trebamo posebno učit...

 

[Afrodita]

A jel mi osim pitanja iz prvog kolokvija pišemo i prekršajni zakon ili to ne trebamo posebno učit...

Mislim da ne, na ispitu pišeš samo prva 4 pitanja, tj.ono gradivo iz prvog kolokvija, a pitanje iz prekršajnog zakona je uglavnom zadnje. Pročitaj si par puta zakon za svaki slučaj, lako se pamti i nema ga puno.

 

[Jadranka15]

Dobar dan, kako bi Vi svojim riječima odgovorili na ova pitanja koja su bila na rokovima tj. pismenom dijelu Općeg upravnog prava i to:
4. Uzakonjavanje prava državljanstva - bilo na roku 7.09.2009. i
3. Uzakonjavanje državljanstva u hrvatskom pravu - bilo na roku 19.01.2009. i 14.04.2009.

Hvala.

 

[laminat]

Mislim da ne, na ispitu pišeš samo prva 4 pitanja, tj.ono gradivo iz prvog kolokvija, a pitanje iz prekršajnog zakona je uglavnom zadnje. Pročitaj si par puta zakon za svaki slučaj, lako se pamti i nema ga puno.

Da,ali ak sam ja dobro gledal nije na svakom roku bilo po 4 pitanja iz prvog kolokvija,pa sam mislil da bi on nama možda dal posebna pitanja samo iz prvog dijela gradiva..:laughing:

Samo da provjerim za svaki slučaj,prvi kolokvij obuhvaća lekcije 4,5,6,17?? :laughing:

 

[Afrodita]

Da,ali ak sam ja dobro gledal nije na svakom roku bilo po 4 pitanja iz prvog kolokvija,pa sam mislil da bi on nama možda dal posebna pitanja samo iz prvog dijela gradiva..:laughing:

Samo da provjerim za svaki slučaj,prvi kolokvij obuhvaća lekcije 4,5,6,17?? :laughing:

Bila su na prošlom roku prva 4 pitanja iz gradiva prvog kolokvija i ostatak iz drugog s tim da je zadnje pitanje bilo iz prekršajnog zakona, pa vjerojatno će i na slijedećem biti tako. Tako je 4,5,6,17 :laughing:

 

[vlatkap]

može li mi netko odgovoriti na pitanje ili me uputiti na stranicu u knjizi..

akti uprave koji nisu upravni akti - pojam, vrste, karakteristike

 

[Jadranka15]

Akt uprave - ima sveukupni karakter i širi smisao, on obuhvaća svaku vrstu akata koje tijela državne uprave donose u ostvarivanju svoje funkcije.
Pojmom "akt uprave" su obuhvaćeni:
a) upravni akti,
b) općenormativni akti uprave, i
c) konkretni akti uprave koji nemaju karakter upravnog akta

Ostalo sve u knjizi Upravno pravo - Borković - Glava 17.

 

[vlatkap]

ja mislim da pod akte uprave koji nisu upravni akti spadaju samo konkretni akti uprave jer nemaju karakter upravnih akta ... pa mislim da bi pod to pitanje trebali pisati o njima ( str. 396-398 ) dal se neko slaže s menom ???

 

[Afrodita]

ja mislim da pod akte uprave koji nisu upravni akti spadaju samo konkretni akti uprave jer nemaju karakter upravnih akta ... pa mislim da bi pod to pitanje trebali pisati o njima ( str. 396-398 ) dal se neko slaže s menom ???

Kao što je kolegica već navela, akti uprave su:
-upravni akti,
-općenormativni akti uprave, i
-konkretni akti uprave koji nemaju karakter upravnog akta

Znači da su akti uprave koji nisu upravni akti: općenormativni akti uprave i konkretni akti uprave.

 

[Jadranka15]

Ovo bi bio malko opširniji odgovor

POJAM "AKTI UPRAVE"

Postoji razlika između dvije vrste akata:
Upravni akt - autoritativno i jednostrano odlučuje u konkretnoj upravnoj stvari.

Akt uprave - ima sveukupni karakter i širi smisao, on obuhvaća svaku vrstu akata koje tijela državne uprave donose u ostvarivanju svoje funkcije.

Pojmom "akt uprave" su obuhvaćeni:
a) upravni akti,
b) općenormativni akti uprave, i
c) konkretni akti uprave koji nemaju karakter upravnog akta.

UPRAVNI AKT PREMA OPĆENORMATIVNOM AKTU UPRAVE

Iako uprava može donositi brojne akte, najvažniji je upravni akt.

Razlika između upravnog akta i općenormativnog akta uprave je sadržajna:
Upravni akt - autoritativno odlučuje u konkretnoj stvari, vrijedi za određenu situaciju i određene subjekte. Donosi se za točno određeni konkretni slučaj.
Procedura donošenja: Postupak za donošenje upravnog akta detaljno propisuje zakon.

Općenormativni akt uprave - regulira društvene odnose na apstraktan način - to je opća norma za pravila ponašanja. Odnosi se na neograničen broj slučajeva (apstraktan akt).
Procedura donošenja: Za donošenje općenormativnog akta vrijede posebna pravila.

Organi uprave ovlašteni su donositi upravne akte, ali moraju imati i normativno ovlaštenje da bi donosili općenormativne akte. Ovlast za donošenje upravnih ne znači i ovlast za donošenje općenormatinvnih akata, i obrnuto. Obje se ovlasti mogu dati istom subjektu, ali ne moraju.

U pravilu, tijela državne uprave imaju normativne ovlasti donositi upravne akte, i to su obično viša tijela po svom hijerarhijskom rangu.
Tijela uprave nižeg hijerarhijskog ranga u pravilu izvršavaju zakone donošenjem konkretnih upravnih akta, osim ako ih zakonodavac ne ovlast za donošenje općih akata.

Uz navedeno, razlika između upravnih i općenormativnih akata je u načinu objavljivanja pojedinih akata, vrstama kontrole koja se nad njima provodi, karakteru i širini kontrolnih ovlasti kojima raspolažu nosioci kontrole jedne i druge vrste akata, pravnom učinku, mogućnosti retroaktivnog djelovanja itd.
Najvažnija je razlika u biti i svrsi svake od tih vrsta akata.

 

[Jadranka15]

VRSTE UPRAVNIH AKATA

Upravni akti imaju uz opće, zajedničke karakteristike, i neke posebne, prema kojima onda upravni akt dobiva svoj poseban naziv i biva svrstan u pojedinu kategoriju.
To je unutarnja klasifikacija u okviru samog upravnog akta i prema tome se ističu sljedeće vrste upravnih akata:
a) konstitutivni i deklaratorni,

c) pozitivni i negativni upravni akti,
d) individualni i generalni,
e) slobodni i pravno vezani,
f) jednostavni i složeni i
g) akti koji se donose u posebnom postupku.

A) KONSTITUTIVNI I DEKLARATORNI UPRAVNI AKTI

1. Konstitutivni (kreatori, stvarajući) upravni akti jesu akti kojima se zasniva, mijenja ili ukida neki pravni odnos.
2. Deklaratorni (utvrđujući) upravni akti jesu oni kojima se utvrđuju već postojeći pravni odnos i pravna situacija.

Razlike konstitutivnih i deklaratnornih upravnih akata:
a) razlika s obzirom na posljedicu upravnog akta
 Konstitutivni upravni akt stvara jedan pravni odnos koji do tada nije postojao (otuda i naziv stvarajući, kreatorni), a ako pravni odnos postoji tada ga mijenja ili ukida (npr. zabrana obavljanja izvjesne djelatnosti, otpust iz državljanstva i sl.)
 Deklaratornim akotom utvrđuje se jedan već postojeći pravni odnos - utvrđuje da su ispunjeni uvjeti koje pravna norma propisuje da bi mogla nastupiti određena pravna situacija (utvrđivanje nekog svojstva ili sposobnosti).
b) razlika s obzirom na trenutak važenja upravnog akta, odnosno na vrijeme od kada pojedini od tih akata proizvode pravne učinke.
 Konstitutivni akti djeluju ubuduće - ex nunc: pravni odnos se stvara trenutkom donošenja (priopćavanja, odnosno dostavljanja) akata i da ga takvim valja smatrati ubuduće. Znači, za njegovo važenje odlučno je vrijeme donošenja, odnosno priopćavanja akta, za razliku od deklaratnornog akta, kod kojeg za njegovo važenje nije odlučno vrijeme donošenja, odnosno priopćavanja akta,
 Deklaratorni upravni akti djeluju unatrag (retroaktivno) - ex tunc: trenutak važenja takvog upravnog akta određen je time kada nastupe okolnosti, utvrđene u pravnoj normi, zbog kojih je akt bio danesen (npr. kod utvrđivanja da je prestalo hrvatsko državljanstvo odricanjem zbog ispunjenih uvjeta, rješenje važi unatrag od momenta davanja izjave o odricanju - prema zakonu o hrvatskom državljanstvu, odricanjem hrvatsko državljanstvo prestaje danom davanja izjave o odricanju, dakle, od trenutka dostavljanja akta kojim se utvrđuje da je do davanja izjave i odricanja došlo – to je dakle deklaratorni upravni akt).
Ovo pravilo da konstitutivni akt djeluje ubuduće, a deklaratorni djeluje unatrag, ima svojih izuzetaka:
- situacija kad konstitutivni akt djeluje unatrag je kad je povodom pravnih lijekova jedan akt stavljen izvan snage, pa se o istoj stvari ponovno odlučuje konstitutivnim aktom, a taj akt nužno ima retroaktivno djelovanje,
- situacija kad deklaratorni akt djeluje ubuduće je npr. rješenje kojim se utvrđuje na kojoj se javnoj cesti promet može obavljati isključivo motornim vozilima. Ali ipak, pravnom normom može biti predviđeno da konstitutivni akt djeluje unatrag i u nekim drugim situacijama.
c) razlika s obzirom na mogućnost diskrecijskog ocjenjivanja
 Konstitutivni akt uz sebe veže mogućnost diskrecijske ocjene,
 Deklaratornih upravni akat nema mogućnost diskrecijske ocjene.
Razlog tome sastoji se u tome što je diskrecijsko ocjenjivanje češće kod konstitutivnih nego kod deklaratornih akata, ali kako ima i konstitutivnih upravnih akata u kojima su svi dijelovi pravno vezani (dakle, bez diskrecijske ocjene), tako ima i onih u kojima deklaratorni akt sadrži diskrecijsku ocjenu.

U teoriji upravnog akta su poteškoće oko razlikovanja konstitutivnih i deklaratornih upravnih akata, budući se u jednom upravnom aktu mogu susresti i konstitutivni i deklaratorni elementi. Stoga svrstavanje akata u grupu konstitutivnih ili deklaratornih ovisi o tumačenju koji je element zastupljen u većoj mjeri.
U praksi je moguće razlikovati konstitutivne i deklaratorne upravne akte prema njihovim njihovim osnovnim karakteristikama i svojstvima. U zakonskim tekstovima nema podvajanja upravnih akata na konstitutivne i deklaratorne jer se umjesto termina "upravni akt" upotrebljavaju uopćeni izrazi kao npr. rješenje, koje onda može biti i konstitutivni i deklaratomi upravni akt.

aa) Vrste konstitutivnih upravnih akata

1. Ovlašćujući (favoribilni) konstitutivni upravni akti – su oni akti na osnovi kojih adresat akta dobiva neko pravo koje do tada nije imao i mogućnost da to pravo ostvari (npr. dozvola za držanje i nošenje oružja), te oni akti kojima se zasniva neko stanje za stranku s posebnim pravnim ovlastima (npr. rješenje o primitku u državljanstvo na osnovi naturalizacije). Donošenje ove vrste akata pokreće se najčešće na prijedlog osobe u čiju korist akt mora biti donesen– znači na inicijativu stranke.
2. Obvezujući (onerozni) konstitutivni upravni akti - su oni kojima se stranci nameću izvjesne dužnosti (npr. dužnost plaćanja poreza). Tom vrstom konstitutivnih upravnih akata izriču se, također, izvjesne zabrane, nalažu neke činidbe ili trpljenja (npr. zabrana ispuštenja otpadaka koji zagađuju okoliš, obveza izgradnje uređaja koji smanjuju zagađenost). Donošenje ove vrste akata pokrće se prema službenoj dužnosti - na inicijativu donosioca akta.
Pri svrstavljanju jednog konstitutivnog upravnog akta u grupu ovlašćujućih ili obvezujućih u biti odlučuje to da li, sa stajališta adresata, prevladavaju ovlasti ili pretežu obveze.
3. Akt - uvjet je takva vrsta konstitutivnog upravnog akta u kojem se prava i dužnosti adresata ne određuju samim aktom. Akt je samo uvjet da bi određena situacija mogla nastati, ali kad ona jednom nastane, onda u cijelosti ovisi o onim pravnim propisima kojima se regulira (npr. pri prijmu u državljanstvo ili pri prijmu u državnu službu). Prema tome, promjena u tim propisima izaziva i promjenu u obujmu prava i dužnosti adresata akta - uvjeta. Zbog toga se i ističe kako je položaj adresata akta - uvjeta načelno isti kao i kod osobe na koju se automatski protežu pravni propisi.
4. Dispenz je takva vrsta konstitutivnih upravnih akata koja se odlikuje time što donosilac takvog akta može, koristeći se ovlašću iz odgovarajuće pravne norme odstupiti od strožih uvjeta i na adresate primijeniti blaže uvjete. (Tako npr. Zakon o državnim službenicima i namještenicima dopušta iznimno prijam u državnu službu osobe koja je strani državljanin ili osobe bez državljan¬stva uz prethodno odobrenje ministarstva nadležnog za poslove opće uprave iako je pravilo da je za prijam u državnu službu jedan od općih uvjeta državljanstvo Republike Hrvatske).
5. Osobni konstitutivni akti - su oni akti kod kojih je bitno da ovlasti, odnosno obveze za adresata akta proizlaze neposredno iz samog akta. Te su ovlasti u pravilu i neprenosive, te svaka mogućnost prenošenja mora biti predviđena pravnom normom.
6. Stvarni konstitutivni akti – su oni akti iz kojih ovlasti iz akata proizlaze za pojedinca iz odnosa koji on ima prema određenoj stvari, pa takve ovlasti mogu imati svi oni koji se prema takvoj stvari nalaze u odgovarajućem odnosu (npr. odnos vlasništva).

ab) Vrste deklaratornih upravnih akata

Deklaratorni akti imaju u teoriji jednostavniju podjelu, te se dijele:
 na one kojima se utvrđuje sam pravni odnos, i
 na one kojima se utvrđuju činjenice ili okolnosti koje su mjerodavne za neki pravni odnos (njegov nastanak ili prestanak).

B) UPRAVNI AKTI DONESENI PREMA SLUŽBENOJ DUŽNOSTI
ILI NA PRIJEDLOG STRANKE

Zakon o općem upravnom postupku propisuje da upravni postupak pokreće nadležno tijelo, po službenoj dužnosti ili povodom zahtjeva stranke (čl. 123). Znači, pokrenuti postupak za donošenje akta uvijek mora nadležno tijelo, a dati inicijativu za pokretanje postupka može nadležno tijelo ili stranka. Prema tome se razlikuju:

1. Upravni akti koji donose prema službenoj dužnosti – za njih je inicijativu izrazilo nadležno tijelo time što je izvršavanju službene dužnosti pokrenulo upravni postupak radi donošenja upravnog akta. Zakonom o općem upravnom postupku je normirano da će nadležno tijelo pokrenuti postupak po službenoj dužnosti kad to određuje zakon ili na zakonu zasnovani propis i kad utvrdi ili sazna da s obzirom na postojeće činjenično stanje treba radi zaštite javnog interesa pokrenuti upravni postupak. (npr. zakon propisuje obvezu poreznog organa da pokrene postupak radi utvrđivanja porezne obveze pojedinaca ili kad zbog trovanja hranom u nekom javnom objektu tijelo sanitarne inspekcije pokreće postupak i poduzima mjere radi zaštite javnog interesa)
Pretežni dio takvih akata je konstitutivne prirode, iako se po službenoj se dužnosti mogu donijeti i deklaratorni akti. Kod takvih akata je uglavnom riječ o obvezujućim aktima, jer se prema službenoj dužnosti najčešće utvrđuju obveze stranke.
2. Upravni akti koji se donose povodom zahtjeva stranke – za takve je akte inicijativu za pokretanje dala sama stranka, te je postojanje odgovarajućeg prijedloga stranke nužna procesna pretpostavka za postupanje nadležnog tijela sa svrhom vođenja postupka i donošenja upravnog akta (npr. za dobivanje neke dozvole, za primanje u državljanstvo). Stranka istupa s prijedlogom (zahtjevom) za donošenje takvih akata kojima joj trebaju biti priznata određena prava, dakle, takvih akata koji idu u njezinu korist.

Zahtjev stranke ovdje ima dvostruku važnost:
1. zahtjev je predstavlja inicijativu za pokretanje postupka i ima "pokretačku snagu" kojom izaziva obvezu reakcije tijela nadležnog za donošenje odgovarajućeg upravnog akta i ujedno predstavlja bitni element za donošenje takvog akta, jer se prema ZUP-u u stvarima u kojima je prema zakonu ili po prirodi stvari za pokretanje i vođenje postupka potreban zahtjev stranke, postupak se može pokrenuti i voditi samo ako takav zahtjev postoji;
2. sukladno zahtjevu stranke za donošenje takvih upravnih akata određuju se sankcije koje je moguće poduzeti, odnosno, pravne posljedice koje nastaju kad dođe do donošenja upravnog akta koji je donesen, a da prethodno nije postojao potrebni zahtjev stranke kad je postoajanje tog zahtjeva bilo nužno. U tom slučaju, akt koji je donesen, a da prethodno nije postojao potrebni zahtjev stranke, a njegovor postojanje bilo je nužno oglašava se ništavim.

C) POZITIVNI I NEGATIVNI UPRAVNI AKTI

1. pozitivni upravni akti – je takav akt u kojem nadležno tijelo prihvaća zahtjev stranke i dodjeljuje joj neku ovlast ili pravo, znači oni akti koi nastaju kao posljedica takvog djelovanja u kojem je nadležno tijelo, rješavajući o biti stvari, riješilo pozitivno u korist stranke. U tom slučaju je riječ o primarno o ovlašćujućim aktima.

2. negativni (odbijajući) upravni akt – je takav akt kojim će nadležno tijelo riješiti stvar negativno za samu stranku. Donošenje negativnih akata veže se uz prijedlog stranke, a po službenoj dužnosti takvi se akti donose rijetko.
Negativno odlučivanje uključuje situacije kada će nadležni organ:
a) odbiti zahtjev stranke - nadležno tijelo je u tom slučaju rješavalo o biti stvari (in merituum) i našlo da je zahtjev neosnovan pa ga je negativno riješilo.
b) odbaciti zahtjev stranke zbog nepravovremenosti ili zbog pogreške koja sprječava da se o zahtjevu postupa, a stranka nije u ostavljenom roku pogrešku uklonila. Znači, u ovom slučaju nadležno tijelo će, zbog formalnih nedostataka koji su utvrđeni u svezi s podnesenim zahtjevom, zahtjev odbaci (a limine) neupuštajući se uopće u raspravu o biti stvari koja je iznesena u zahtjevu

Upravni akt može biti prema nekim strankama pozitivan, a prema nekim negativan – i to u slučaju da nadležni organ u nekom upravnom postupku odlučuje o pravima ili obvezama više osoba, te se stoga učinak djelovanja upravnog akta može različito manifestirati ovisno o pozicijama na kojima se stranke nalaze. Znači, u nekim kontradiktornim stvarima, gdje su interesi stranaka različiti, pa dosljedno tome one postavljaju oprečne zahtjeve i sam upravni akt nužno je prema jednima pozitivan, a prema drugima negativan.

Upravni akt može biti djelomično pozitivan odnosno negativan – u slučaju kad naležni organ o predmetu postupka stvari samim aktom parcijalno odlučuje, te stoga sam upravni akt, kojim se o takvoj stvari odlučuje, može biti samo djelomično pozitivan odnosno i negativan (kad se npr. samo djelomično prihvati zahtjev stranke).

Tzv. šutnja administracije – u teoriji se smatra posebnom vrstom negativnog upravnog akta – to je slučaj kad donosilac akta, iako je nadležan, ignorira zahtjev stranke pa o njemu ne odluči u određenom vremenu ili ne odluči uopće. Ta propuštanja nastaju kada se u svezi s podnesenim zahtjevom stranke ne poduzima nikakva radnja, već se jednostavno šuti.

Zakonodavac je u našem pravnom sustavu radi zaštite načela zakonitosti (budući da je takav oblik propuštanja svojevrstan oblik nezakonitosti) i radi zaštite prava i interesa stranaka od bilo kakvog oblika samovolje u djelovanju državnih tijela i drugih mogućih donosilaca upravnih akata kao što je propuštanje odlučivanja o legalnim zahtjevima kojima se građani, odnosno drugi subjekti obraćaju radi ostvarivanja svojih prava i interesa utvrdio je slijedeće u:
1. Zakonu o općem upravnom postupku
- kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, nadležno tijelo dužno donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku mjesec dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno u krajnjem roku od dva mjeseca (ako je potrebno provoditi posebni ispitni postupak, odnosno ako postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odlaganja, npr. prethodno pitanje, čl. 218. st. 1).
- nerješavanje zahtjeva u roku stranci daje mogućnosti da uloži žalbu kao da joj je zahtjev odbijen (čl. 218. st. 2).
2. Zakonu o upravnim sporovima (čl. 8), koji propisuje da se upravni spor može pokrenuti i kad nadležno tijelo o zahtjevu odnosno o žalbi stranke nije donijelo odgovarajući upravni akt.

Razlika je između:
- odbijenog zahtjeva stranke kao prvi oblik negativnog akta – u tom slučaju stranka je dobila akt kojim joj je zahtjev odbijen, čime je predmet za stranku negativno riješen i stranka tada mora poštivati rokove za ulaganje pravnih sredstava protiv upravnog akta
- šutnje nadležnog tijela kao drugi oblik negativnog akta – u tom slučaju zbog pasivnog držanja nadležnog tijela nije bilo rješavanja, pa dosljedno tome nije moglo biti ni akta i stanka tada mora pod izvjesnim okolnostima obnoviti zahtjev u predviđenom da bi npr. stekla pravo na tužbu i sl.).
Znači ovisno od toga da li je riječ o odbijanju zahtjeva ili o „šutnji administracije“ stranka mora postupiti prema ovalstima koje joj za svaku situaciju posebno utvrđuje pravna norma da bi od sebe otklonila štetne posljedice negativnih upravnih akata.

D) INDIVIDUALNI I GENERALNI UPRAVNI AKTI
- s obzirom na određivanje stranaka-osoba o čijim se pravima ili obvezama odlučuje upravnim aktom

1. Individualni upravni akti – su oni akti čiji su adresati označeni pojedinačno i poimenično bez obzira na to koliko ih ima
2. Generalni upravni akti - su oni akti kod kojih se adresati akata ne određuju poimenično nego se prema određenim svojstvima adresaa zaključuje o tome na koje se osobe odnosi takav akt (npr. muškarci rođeni određene godine, sve osobe koje su ostvarile prihod iznad određene granice). Kad se donosi generalni upravni akt riječ je o konkretnoj upavnoj stvari o kojoj se odlučuje, te se on oštro odvaja od pravne norme. A način određivanja adresata je stvar ekonomičnosti postupanja.
U ZUP-u se utvrđuju načela donošenja generalnog upravnog akta kad se radi o stvari koja se tiče većeg broja osoba koje organu nisu poznate. Tad se za sve njih može donijeti jedno rješenje, ali ono mora sadržavati takve podatke da se iz njih može lako utvrditi na koje se osobe rješenje odnosi (čl. 212. st. 2).

E) PRAVNO VEZANI UPRAVNI AKTI I AKTI U KOJIMA JE SADRŽANA DISKRECIJSKA OCJENA

1. Pravno vezani upravni akt – je takav upravni akti koji je u svim svojim dijelovima pravno vezani, te je pravnom normom propisan način ponašanja donositelja upravnog akta pri donošenju samog akta. U pravnoj normi utvrđena je nadležnost donositelja, procedura donošenja akta, oblik akta kao i njegov sadržaj. Posrijedi je, dakle, kategorička pravna norma.
2. Upravni akt u kojem je sadržana diskrecijska ocjena – je takav akt u kojem je donositelju upranvog akta dopušteno pravnom normom da konkretnu stvar riješi birajući između više mogućnosti koje su mu ponuđene koa pravno jednake po vrijednosti. To je alternativna-disjunktivna pravna norma. Kod tog akta s diskrecijskom ocjenom, postoje dijelovi koji su strogo pravno vezani (npr. nadležnost, procedura donošenja, oblik akta). Jedino se izbor između dozvoljenih mogućnosti obavlja prema slobodnoj ocjeni, pri čemu se donosilac upravnog akta, vodeći računa o javnom interesu rukovodi razlazima svrhovitosti.

Razlika između tih dviju vrsta upravnih akata važna je pri provođenju kontrole zakonitosti (legalnosti) upravnog akta, a osobito kontrole u upravnom sporu:
- upravni akti koji su pravno vezani u svim svojim dijelovima - svi dijelovi akta podliježu kontroli zakonitosti,
- kod upravnih akata u kojima je sadržana diskrecijska ocjena kontroli zakonitosti podliježu samo pravno vezani dijelovi akta, a diskrecijska ocjena ne može biti predmet sudske kontrole zakonitosti.

F) JEDNOSTAVNI I SLOŽENI UPRAVNI AKTI

1. Jednostavni upravni akti - su oni upravni akti oni kod kojih se u odlučivanju upravne stvari javlja samo jedan donosilac.
2. Složeni (kompleksni) upravni akti – su oni kod kojih u procesu njihova donošenja sudjeluju dva ili više tijela. Zbog karaktera složenih rješenja, potrebno je da pravna norma precizno definira uvjete pod kojim se njihova kolaboracija javlja – odnosno oblike suradnje više subjekata pri donošenju složenog upravnog akt (to propisuje ZUP - NN 47/09)