Bilo je! Postoje još živući svjedoci! (žrtve, da ne kažem Holokausta) Me, mua, ivna...i kaj ja znam ko' još!...Mislim da u povijesti Pravnog fakulteta nije bilo ovakve lakrdije kakva se ove akademske godine dogodila studentima Stručnog studija javne uparave koji žele još ove godine nastaviti studij po starom programu.
Bilo je i gore, i bolje nego sada...nijanse su to...ja sam već puno pisala o tome, a pisala je i ivna, pa u nastavku keljim njezin zadnji post...
I sve što je curka napisala, STOJI!
Nasamarili su nas tada, također ukidali stari program, bilo nas je više nego sada i bili smo složniji, vidljiviji, bučniji, pa čak i u medijima, sa svojim predstavnicima, a prosvjede na faksu da ni ne spominjem.
I ništa se nije dogodilo, baš ništa.
Dobro su naplatili novi program, dodali ispita razlike i vratili nas sve na drugu godinu, a bili smo apsolventi...i bilo ih je brige, hoćemo li dalje nastaviti ili ćemo se doslovno ubiti!
Nema tu srca, Filip M. je lipo rekla, činjenice, njih samo brige za činjenice...pa da se ne ponavljam, pročitajte njen post...a svi preživjeli prvo gašenje starog programa, će vam iz bolnog i traumatičnog iskustva potvrditi da je to i moguće, i izvedivo.
Dakle, nit' ih je bilo brige za one kojima je ostao samo diplomski, nit' ih je bilo brige tko će od nas svih skeširat i ić' dalje.
Mi naprosto njima više ne trebamo! Kao što im više nismo trebali ni tada. I zato nisu ni spremni na ikakve kompromise, jer su oni sami za sebe, odlučili, ŠTO JE NAJBOLJE ZA NJIH, A U SVEZI S NAMA JE.
I oni se sada pozivaju na tu, kao na onu nekad...da zapravo oni nama čine uslugu, veeeeeeliku uslugu...uopće nudeći nam Bolonju, išta, pa makar i pod ikakvim uvjetima!!
SICK
Sve u svemu, ne bih vam htjela rušiti nadu i optimizam, imajmo ga, zadržimo ga, treba nam ko' ozeblom sunce i borimo se za nas!
Ali, budimo spremni...i na realnost...koja nam baš i nije naklonjena...(barem do sada nije bila)
Eto...to je bila tadašnja realnost...a sadašnju...tek ćemo vidjeti...ako izignoriramo sve ovo ružno što vidjesmo do sada.Da,na veliku zalost...ono sto oni naume to i ostvare i nitko im to "ne moze pokvariti".Kada se sjetim godine,kada smo sa dvogodisnjeg svi morali prijeci na trogodisnji studij,odnosno dobro nam znano i poznavano veleuciliste,tada se nismo mogli pomiriti s tim i nismo zeljeli,organizirali smo se i prosvjedovali smo,bilo nas je i bili smo slozni.
Cak smo isli i do radija,radija 101...ljubazno su nas primili i saslusali i spomenuli nas na vijestima,ali mi nismo dobili ono sto smo trazili i nas se nije pitalo,kao sto nas se ne pita ni danas.Tako to ide u nasem drustvu,nemas nikakva prava,ali ima da platis..pa platim,ali njima treba vise i vise i vise...
Nazalost,nismo priznati ni na vlasitom fakultetu,pa kako bi onda bili igdje drugdje.
I čisto informativno, za one koji ne znaju, a zanima ih...tada nas je bilo 500tinjak! Što nimalo nije zanemarivo!
Mene zanima, jel' itko ikada razgovarao s ijednim odvjetnikom o onom o čemu se tu već puno pisalo...a signorirano je i te nesretne 2000., a očito i ove još nesretnije 2013te...šta je s tim ugovorima koje smo mi potpisali, izjavama, kojim već klincima pri upisu na taj faks, a što vrijedi i za upis u svaku obrazovnu instituciju, da imamo pravo završiti po programu po kojem smo upisali??? Zašto se to tako ignorira?! Why