Naravno da rade probleme.
Većina, ako ne svi profesori pravnog fakulteta, svoj predmet dižu na razinu svetosti, bez obzira koliko mi mislili da nam baš neki predmet neće trebati.
Nadalje, studenti koji su diplomirali prije 50 godina, kad opisuju polaganje nekog ispita, vidljivo je da se godinama nasljeđuje isti način kako predavanja, tako i polaganja.
Svi oni gledaju s omalovažavanjem Višu upravnu školu, što je vidljivo u tome da ne priznaju slične ispite.
Položim Ustavno uređenje SFRJ prije ohoho godina, hoću Ustavno pravo polagati, dođem kod profesora Sokola, kaže - nemam ništa s tim, odi kod Smerdela, on ti je sada šef, odem kod njega on mi onako s visoka kaže - Ti si položio Ustavno uređenje SFRJ , to ti ne vrijedi, morat ćeš ponovo polagati Ustavno pravo. Položio jesam, ali - sve je to slično. Čak je i teže bilo nekad na višoj.
Financije i financijsko pravo sam ponovo morao polagati, čak kod iste profesorice.
Što se tiče Upravne znanosti, tu ti priznaju dio (Nauku o upravi) ali jedino ako si položio kod profesora koji je tada važio kao ugledan. I opet si mislim, pa imao sam I Komunalni sistem, zašto me muče s tom upravnom znanosti. Upravno pravo posebni dio i Upravno pravo procesni dio vam ne vrijedi ništa.
Radno i socijalno pravo isto tako ne priznaju.
Znam, mijenjali se zakoni, nisu isti, ali isto tako niti diplomirani pravnik koji je diplomirao osamdesetih, da ne nabrajam pojedine zakone i predmete, ima sad posve drukčiju sliku nego u doba diplomiranja.
Ukratko, od 22 položena ispita na višoj, priznaju ti samo 5.
Sve zbog uobraženosti profesora.