SSP predstavlja novu generaciju sporazuma o pridruženom članstvu za države obuhvaćene Procesom stabilizacije i pridruživanja,za razliku od tzv. Europskih sporazuma temeljem kojih su države srednje i istočne Europe stekle status država kandidatkinja za članstvo u EU. Glavne razlike između SSP-a i Europskih sporazuma uključuju postojanje evolutivne klauzule i odredaba o regionalnoj suradnji. Europski sporazumi nisu određivali status zemalja u pogledu mogućnosti i procedure ulaska u proces proširenja EU, već se status kandidata stjecao naknadno,tijekom uspješne provedbe obveza iz pridruženog članstva. Potpisnicama SSP-a potvrđen je status potencijalnog kandidata za članstvo u EU, što je viši stupanj odnosa nego onih u Europskim sporazumima. S druge strane, SSP-om se naglašava važnost regionalne suradnje usmjerene na stabilizaciju područja jugoistočne Europe, znatno više nego Europskim sporazumima.